Disertaciju je izradio pod vodstvom mentorice izv. prof. dr. sc. Danijele Šincek i komentora prof. dr. sc. Danijela Labaša.

Disertacija je strukturirana u šest glavnih cjelina koje obuhvaćaju jedanaest poglavlja. U prvom poglavlju, uvodu, govori se o važnosti, i ulozi medija u životu pojedinca i društva, o njihovim mogućim utjecajima s posebnim naglaskom na internet. U drugom poglavlju obrađuje se problematična upotreba interneta. Opisuje se terminologija, vrste problematične upotrebe, prevalencija, čimbenici rizika, prevencija i mogući tretmani. Treće poglavlje obuhvaća problematičnu upotrebu društvenih mreža, terminologiju, teoretski pristup problematičnoj upotrebi društvenih mreža, prevalenciju, prediktore problematične upotrebe, instrumente za mjerenje te tipologiju korisnika društvenih mreža. U četvrtom poglavlju opisuje se smisao života koji se smatra značajnim prediktorom problematične upotrebe interneta. Religioznost kao središnja zbiljnost čovjekove osobnosti i njegova života te kao prediktor pozitivnog psiho-fizičkog zdravlja obrađuje se u petom poglavlju. Šesto poglavlje obuhvaća predmet, ciljeve, probleme i hipoteze istraživanja. Uzorak ispitanika, korišteni mjerni instrumenti, plan istraživanja i metode obrade podataka opisuju se u sedmom poglavlju. U osmom poglavlju vrednuju se dobiveni rezultati istraživanja a u devetom poglavlju je rasprava o dobivenim rezultatima. U desetom poglavlju navode se ograničenja, implikacije i prijedlozi za buduća istraživanja. Jedanaesto poglavlje obuhvaća zaključke na temelju dobivenih rezultata istraživanja.

Disertacija predstavlja podjednako znanstveno-teorijski i aplikativni doprinos promišljanju i analizi ove problematike. Tako će, uz proširenje znanstvenih spoznaja, poglavito u mogućnostima istraživačkog dizajna i njegova korištenja u konkretnim analizama te složene problematike, ovo istraživanje biti korisno znanstvenicima i istraživačima u polju informacijskih i komunikacijskih znanosti, ali i stručnjacima mentalnog zdravlja. Aplikativna vrijednost ovog rada je jednako važna budući da se jasno ukazuje na potencijalne rizične i zaštitne činitelje koji mogu biti osnova za selekciju pojedinaca za različite razine preventivnog djelovanja, ali se poticanjem činitelja koji su pokazali svoju zaštitnu funkciju mogu postaviti osnove za prevencijske i intervencijske programe.

Vlč. Željko Rakošec rođen je 1966. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. 1997. diplomirao je teologiju na Filozofskom-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i zaređen za svećenika. 2001. magistrirao je iz duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu a 2002. diplomirao na Vatikanskoj školi bibliotekarstva. 2015. diplomirao je Pastoral kriznih stanja na poslijediplomskom specijalističkom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Poslijediplomski interdisciplinarni doktorski studij Kulturologije, smjer: Informacija i komunikacija u kulturi, modul: Medijska kultura – istraživanje medija upisuje 2016. i završava 2019. Od 2010. obnaša službu policijskog kapelana u Ministarstvu unutarnjih poslova u Osijeku i Zagrebu.