Vlč. Spehnjak doktorirao je o temi Komunikacijski model in njegova usmerjenost k razvoju kongruentne komunikacije na primeru raziskovanja skladnosti vrednostnih sporočil (Komunikacijski model i njegova usmjerenost razvoju kongruentne komunikacije na primjeru istraživanja skladnosti vrijednosnih poruka).

Disertaciju je izradio pod vodstvom mentorice prof. dr. Suzane Žilić Fišer i komentatora prof. dr. Danijela Labaša, a strukturirana je u pet glavnih poglavlja i 115 potpoglavlja.

Kako se ističe u sažetku disertacije, utjecajem znanstveno-tehnološke civilizacije izmijenio se način komunikacije, ali i cjelokupan način života ljudi. Temelj komunikacijskog odnosa nekad je bila osoba, a danas je težište na tehnologiji, pri čemu se gubi osobni odnos, a u prvi plan dolazi umreženost prema zajedničkim interesima.

Upravo zbog novih komunikacijskih prilika interes doktorskog rada usmjeren je prema akteru svake ljudske komunikacije – komunikatoru/pojedincu kao pošiljatelju poruke, ne zanemarujući pritom primatelja poruke. U tom kontekstu, u disertaciji je kao uzorak istražena odabrana skupina nogometnih trenera, kao svojevrsnih učitelja, koji se u svom svakodnevnom radu moraju služiti neposrednom komunikacijom licem u lice.

S komunikološko-teorijskog gledišta i služeći se filozofskom refleksijom, osobito filozofijom egzistencije u kojoj je čovjek njeno središte zanimanja, omogućuje se dublje otkrivanje čovjeka kao komunikatora i analizira njegova komunikacijska situacija kojom se, uz Karla Jaspersa, bave i mnogi drugi autori. U radu se čovjeka – komunikatora promatra kao kompleksno, ontološki cjelovito biće, koje ne komunicira samo tehnološkim sredstvima već putem cijelog svog bića (Seneka). A da bi se komunikatora promatralo cjelovito, polazi se od dimenzionalne ontologije Viktora Frankla (Frankl, 1996.; 1998.), povezujući ju i s drugim autorima.

Prema Festingerovoj teoriji unutarnjeg opravdanja (1957.), Schultz von Thunovoj podudarnosti sa samim sobom i sa sadržajem situacije (2005.), te Schwartzovu (1992.) odnosu konflikata između vrijednosti, može se uočiti komunikacijsko-spoznajni nesklad. Stoga se u radu predstavljaju, analiziraju i kritički propituju mogućnosti, prednosti i važnost intrapersonalne komunikacije, kongruentne komunikacije i komunikacijskoga modela u kontekstu komunikacije nogometni trener – igrač.

U radu je intrapersonalna komunikacija definirana kao actus humanum, a kongruentna komunikacija kao dijalektički proces između komunikatora. Empirijskim istraživanjem u radu se želi kvantitativno utvrditi suodnos kongruentnosti vrijednosnih poruka kroz (samo)procjenu trenera i percepciju igrača. Empirijom su istražene vrijednosti zasnovane na Schwartzovoj teoriji univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti novom verzijom upitnika „Portrait Values Questionnaire“ (2001.). Ukupan uzorak ispitanika je 495. Od toga je trenera 122, a igrača 373. Istraživanje je provedeno tijekom 2016. i 2017. godine u suradnji s Hrvatskom nogometnom akademijom.

U radu se istražuje i analizira hijerarhija vrijednosnih poruka koje određuju trenera, s kojima se on poistovjećuje, koje on kao komunikator/medij upućuje svojoj okolini, odnosno konkretnije, svojim igračima. U analizi prikupljenih rezultata tražilo se slaganje između (samo)procjene trenera i percepcije igrača pomoću sukladnosti njihovih odgovora na ponuđene tvrdnje. Ako vrijednosne poruke nisu u skladu s igračkom procjenom, onda može doći do komunikacijskog nesklada, a vrijednosni nesklad ima svoj izvor u intrapersonalnom području komunikatora. On će se pojaviti u trenucima kada komunikator odašilje poruku koja nije u skladu s njegovim vrijednosnim habitusom i načinom prenošenja poruke igračima. Tako se utvrđivanjem kompatibilnosti ili diskrepancije korelacijskih odnosa između vrijednosnih poruka odredila kongruentnost, odnosno njihova inkongruentnost.

U radu su utvrđeni primjeri vrijednosnih poruka u kojima postoji kompatibilnost, odnosno primjeri diskrepancije korelacijskih odnosa između vrijednosnih poruka.

Da bi se bolje razumio empirijski i teoretski aspekt komunikacije, u radu je predložen i komunikacijski model koji ističe ontološku perspektivu komunikacijskog čina. Zahvaljujući tom ponuđenom komunikacijskom modelu želi se pojasniti novi pogled na intrapersonalnu komunikaciju i kongruentnost vrijednosnih poruka.

ŽIVOTOPIS

Trajni đakon Marijan Spehnjak rođen je 12. ožujka 1964. u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Savskom Marofu, a srednju u Zagrebu. Profesionalno se bavio nogometom. Sa suprugom Snježanom u braku je 36 godina te je otac četiriju kćeri i djed petero unuka. Na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 2006. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zaređen je 2008. za trajnog đakona, a 2009. kardinal Bozanić imenovaga je povjerenikom za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije.

Godine 2012. diplomirao je na specijalističkom studiju na Veleučilištu „Baltazar Adam Krčelić“ u Zaprešiću. Od 2020. je tajnik Povjerenstva za pastoral braka i obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Svoje radove objavljivao je u hrvatskim i inozemnim znanstvenim časopisima te je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima.