Komisija za obranu doktorske disertacije bila je slijedeća: prof. Vasile Babota (predsjednik), prof. Giuseppe Di Luccio (cenzor) i prof. Luca Pedroli (moderator). Obrani su prisustovali mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječki, Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Marko Škraba, vicerektor Zavoda, svećenici studenti iz Zavoda sv. Jeronima i drugih rimskih zavoda, roditelji i sestra te prijatelji i kolege novog doktora znanosti.

U devet poglavlja doktorske disertacije vlč. Ivan Benaković, polazeći od značenja grčke riječi onoma (ime), analizira uporabu iste riječi te njezina različita značenja u kontekstu Knjige Otkrivenja. Temeljno polazište za rad je uvriježeno shvaćanje o smislu imena ljudske osobe kao nositelja identiteta ljudske osobe. Još u drevnim kulturama poput grčke gdje se u imenu gledala moć i snaga, a ponekada i mogućnost upravljanja imenovanom stvarnošću, vidljivo je kako se riječju onoma htjelo ukazati na nešto više od pukog imena osobe ili stvari. Kada je pak u pitanju Hebrejska biblija vidljivo je kako se hebrejska riječ šem (ime) koristi kako bi se ukazalo na identitet osobe, a često i na identitet samoga Boga (Jahvu).

Pošavši dakle od ovoga opće prihvaćenog mišljenja, vlč. Benaković analizira uporabu pojma onoma u kontekstu Hebrejske biblije, a zatim i u Novom zavjetu. Sve pak u svrhu prikaza smisla uporabe istoga pojma u Knjizi Otkrivenja. Vlč. Benaković Otkrivenje gleda kao knjigu koja se skladno uklapa u Ivanovski korpus spisa. Iz tog razloga se doktorand prvotno usmjerava autorima koji su se bavili uporabom pojma onoma u kontekstu Ivanova evanđelja kako bi uspostavio smisao i značenje koncepta imena (onoma) za buduću analizu istog pojma u kontekstu Knjige Otkrivenja.

Središte doktorske radnje jest dakle egzegetsko-teološka analiza uporabe pojma onoma u različitim kontekstima Knjige Otkrivenja. Iz tog razloga je centralni dio doktorske radnje koncipiran oko slijedećih poglavlja: a) Specifična uporaba pojma onoma u  “Pismima sedmerim Crkvama” (2,3; 2,13; 2,17; 3,1; 3,4-5.8.12); b) ὄνομα u kontekstu “name formulas” (6,8; 8,11; 9,11); c) ὄνομα u konfliktu – ἀρνίον u sukobu s θηρίον (13,1.6.8.17; 14,1.11); d) ὄνομα u kontekstu „scena suda Knjige Otkrivenja“ (11,18; 15,2-4; 16,9); e) Muški i ženski identitet u konfliktu u Knjizi Otkrivenja (17,3-6 and 19,11-16); f) Ime (identitet) koje postiže svoj smisao u sferi Nebeskog Jeruzalema (21,12-14; 22,4).

Koristeći se primarno sinkronijskim pristupima biblijskom tekstu uz uvažavanje vjerojatnog povijesnog konteksta u kojemu nastaje Knjiga Otkrivenje, a ono je Rimsko carstvo u kontekstu nekadašnje provincije Male Azije, vlč. Benaković donosi neke važne teološke zaključke koji su plod egzegetsko-teološke analize uporabe pojma u Knjizi Otkrivenja. Izdvojimo neke zaključke: a) uporaba pojma onoma u nekim dijelovima Knjige Otkrivenja, poput primjerice u „scenama suda“ u mnogočemu se podudara s uporabom istog pojma u Hebrejskoj bibliji, odnosno autoru Otkrivenja je važno prikazati kako je onoma sam Bog odnosno njegov identitet. Ipak, riječ onoma u Knjizi Otkrivenja uistinu rijetko biva uporabljena u svrhu pukog imenovanja osobe ili stvari, nego pak implicira dublji identitet stvari ili osoba kao što je vidljivo u tzv. Formulama imena (6,8; 8,11; 9,11); b) uporaba pojma onoma ukazuje na dualni konflikt u Knjizi Otkrivenja.

Međutim, taj dualni konflikt nije tek jednostavno dualizam u smislu zoroastrizma ili poganskih kultova koji su na stvarnost gledali na dualistički način nesvodivosti jedne stvarnosti na drugu. Dualna opozicija u Knjizi Otkrivenja je nešto što doktorand u radu naziva dualnost reciprociteta (duality of reciprocity). Na taj način antagonizmi u Knjizi Otkrivenja, a to je vidljivo iz uporabe pojma onoma, ne ukazuju tek na dualnu stvarnost u kojoj se nalazi čovjek uronjen u svijet, nego pak na nešto dublje. Autoru Otkrivenja je važno prikazati kako su sve one stvarnosti koje se direktno suprotstavljaju Božjem životu jednostavno relativizirane te u snazi Kristova uskrsnuća dovedene u pitanje. Iz tog razloga je i jedan veliki dio rada posvećen analizi konflikta između tzv.  Velike bludnice (Otk 17, 3-6) i Jahača (Otk 19, 11-16). Ova dva lika su od autora otkrivenja ciljano stavljeni u opoziciju kako bi se prikazala potreba čišćenja bludnice ne bi li postala zaručnica.

Na ovaj način je doktorand prikazao da dvije ili pak tri žene u Knjizi Otkrivenja, ukoliko su prikaz identiteta, ne moraju nužno biti različite žene, nego pak jedna žena. Jer onda je na ženu moguće gledati kao na prikaz zajednice vjernika koji su na svome putu prema nebeskoj domovini grešnici te stalno potrebni čišćenja u snazi Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ono dakle što je autoru Otkrivenja posebno na srcu jest istinski odnos s Bogom koji je u snazi Jaganjčeve smrti i uskrsnuća jednom zauvijek omogućen, a svoju puninu će doživjeti u stvarnosti nebeskog Jeruzalema. Tek u sferi nebeskog Jeruzalema biti će moguće govoriti o apsolutnoj pripadnosti Božjem životu, a do tada je svako povlačenje linija između onih koji su dobri i zli u tijeku povijesti uistinu teško, ako ne i gotovo nemoguće. Ipak valja naglasiti kako je stvarnost nebeskog Jeruzalema dioništvo na Božjem životu te stoga ništa nečisto ne može biti njegovim dijelom. Iz tog razloga je svaki vjernik pozvan biti autentični nasljedovatelj glavnog protagonista Otkrivenja, a on je probodeni Jaganjac. Slijediti njega znači istinski se truditi svoj život suobličavati Kristu patniku te time već ovdje poprimati obrise novog svijeta, odnosno novo ime (identitet) s kojim ćemo jednog dana stupiti pred Gospodina (usp. Otk 22, 4-5).

Vlč. Ivan Benaković rođen je 27. rujna 1989. u Vinkovcima. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Županji. Srednju školu, Opću gimnaziju, završava 2008. u  Županji. Nakon završene srednje škole upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu kako bi stekao zvanje diplomiranog teologa. U drugoj godini studija teologije pristupa Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu kako bi započeo svoju svećeničku formaciju. Teologiju je diplomirao 2013. god te biva zaređen za đakona 6. listopada 2013. god. Đakonski praktikum obavljao je u župi Gospe brze pomoći u Slavonskom Brodu.

Potom 29. lipnja 2014. u Đakovu biva zaređen za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Biskup mu povjerava službu župnog vikara u Župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Tu službu vrši godinu dana te potom 2015. godine nadbiskup Đuro Hranić ga šalje na postdiplomski studij biblijskih znanosti na Papinski biblijski institut u Rimu gdje 2019. postiže akademski stupanj magistra biblijskih znanosti (SSL) položivši sve ispite te napisavši magistarski rad pod naslovom: „An exegetical-theological analysis of Rev 19, 11-16 with special attention to the dynamism of naming“ („Egzegetsko-teološka analiza Otk 19, 11-16 s posebnim naglaskom na dinamizam imenovanja”).

Mentor magistarskog rada bio je prof. Luca Pedroli. Za vrijeme magistarskog studija iz biblijskih znanosti boravi jedan semestar na studiju u Jeruzalemu pri Hebrejskom sveučilištu gdje usavršava Hebrejski jezik te se upoznaje s arheologijom Svete zemlje. Osim studija u Jeruzalemu za vrijeme magisterija pohađa i kolegije iz suvremenog hebrejskog jezika na Institutu kardinal Bea pri Sveučilištu Gregoriana u Rimu. Također biva sudionikom znanstvenog usavršavanja u Grčkoj 2019. pod vodstvom prof. Scott Brodeur, Vasile Babota, Stella Patituci i Giovanni Uggeri u sklopu kolegija “Paolo e il suo ambito”.

U ak. godini 2018./2019. postaje asistent na Katoličkom Bogoslovnom fakultetu u Đakovu gdje i danas sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Opći uvod u Sveto pismo, Pavlovi spisi i ostali spisi NZ, Hebrejski jezik, Biblijska antropologija SZ te Kumranski rukopisi i NZ. Završivši magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, u jesen 2019. godine upisuje doktorat iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za vrijeme izrade doktorske radnje radi kao asistent na KBF-u u Đakovu te aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima međunarodnog predznaka.

Uz to objavljuje znanstvene radove u znanstvenim i stručnim časopisima u Republici Hrvatskoj te je gost u radio i TV emisija religijskog programa hrvatskog govornog područja. Od 2020. član je Biblijskog instituta koji djeluje pri KBF-u u Zagrebu te aktivno sudjeluje na projektima istog instituta. Za vrijeme studija u Rimu od 2015. god do datuma obrane doktorske radnje boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.