Vlč. Kružić, član Papinskog kolegija Germanicum et Hungaricum de Urbe branio je tezu pred tročlanom komisijom koju su činili dekan Pastoralnog instituta „Redemptor hominis“ prof. Paolo Asolan, prof. Denis Biju-Duval i prof. Giuliana Migliorini.

Prema riječima prof. Asolana, mentora i glavnog supervizora teze, rad je podijeljen u pet poglavlja. Prva dva poglavlja razrađuju pojam katoličke škole u crkvenim dokumentima. Počevši od Drugog vatikanskog sabora, preko dokumenata Kongregacije za odgoj do filozofije odgoja francuskog filozofa Jacquesa Maritaina, kandidat je sintetizirao suvremeno crkveno shvaćanje katoličke škole, s naglaskom na teološko-pastoralne i pedagoške elemente. Treće i četvrto poglavlje donose analizu učenja australskog pedagoga i sveučilišnog profesora Grahama Rossitera te njegovog belgijskog kolege i pastoralnog teologa Didiera Pollefeyta.

Analitičko-sintetički pristup, kao i kritika oba modela u suodnosu vjere i kulture u današnjoj katoličkoj školi, vodili su doktoranda prema novoj paradigmi te teološko-pastoralnoj kriteriologiji za istu. U tom smislu, vlč. Kružić predložio je novi pedagoško-pastoralni operativni put u kojem se elementi kulture mladih susreću s katoličkim identitetom, stvarajući rekontekstualizacijski životni stil. Kako taj stil ipak ne bi bio eklektički i subjektivni sinkretizam, predložena je kriteriološka dimenzija koja može verificirati, voditi i poticati integralni rast u vjeri djece i mladih u katoličkim školama.

Sama obrana zbila se u tri dijela: nakon polusatnog izlaganja kandidata, uslijedila je rasprava s komisijom te proklamacija postignutog akademskog stupnja. Istaknuvši tematsku interdisciplinarnost i originalnost rada, komisija je posebno naglasila filozofsko-teološku artikuliranost misli i akademsku razinu argumentacije. Rasprava se odvila u smjeru potencijalnih vanjskih utjecaja na rad katoličkih škola. Dijalog se vodio oko uloge roditelja, izvora financiranja škola i uvjeta formacije nastavnika. Rad je ocjenjen najvišom ocjenom (summa cum laude), uz pohvalu za stručno i precizno korištenje talijanskog jezika.

Obranu su svojim prisustvom podržali obitelj vlč. Kružića, riječki nadbiskup Mate Uzinić, otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić, rektor Hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, vicerektor Papinskog kolegija Teutonicum vlč. Branko Jurić, prefekt za studij u Germanicumu prof. em. Mihály Szentmártoni SI, te članovi istog Kolegija, kao i brojni prijatelji iz Hrvatske i iz Rima. Nazočio je i asistent na Teološkom fakultetu u Leuvenu dr. Michael Richards, kao predstavnik prof. Didiera Pollefeyta i istraživačkog tima Enchancing Catholic School Identity (ECSI).

Laurent Kružić rođen je 1993. godine u Rijeci. Osnovnu i srednju školu završio je u Opatiji, te ušao u Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II“ počevši istovremeno filozofsko-teološki studij u Rijeci. Nakon druge godine, studij je nastavio na Papinskom sveučilištu Gregoriana, živeći u rimskom Germanicumu. Za svećenika Riječke nadbiskupije zaređen je 2018. godine po rukama nadbiskupa Ivana Devčića. Iste godine upućen je na postdiplomski studij pastoralne teologije na Lateranskom sveučilištu, gdje je 2020. obranio licencijatski rad pod vodstvom prof. Chiare Palazzini.