Domovina je biser i vrednota čije smo osnivanje i postojanje pozvani poštovati i čuvati

„Postoje događaji koji se u hrvatskoj javnosti ne smiju zaboraviti. Jer narod koji zaboravlja, osuđen je na nestanak. To uključuje i prve demokratske parlamentarne izbore i konstituiranje višestranačkog Hrvatskog sabora. U proljeće 1990-ih godina hrvatski građani odbacili su komunistički totalitarni sustav i radosno su počeli novo razdoblje svoje povijesti“, rekao je don Josip u propovijedi. Upozorio je kako povijest pokazuje da „moćni i bahati vjernima žele pomrsiti planove, stati im na put, poniziti ih, obezvrijediti, uništiti, opustošiti im zemlju, kako je to bio slučaj i s našom hrvatskom zemljom. No, vjerni Bogu i idealima, slično kao i Josip u Egiptu, kao hrabre žene Judita i Estera iz Starog zavjeta, kao Danijel u lavljoj jami i drugi koji imaju poruku za nas, i mi Hrvati 1990-ih godina ne gubimo vjeru i pouzdanje u Boga. Ostajemo vjerni Bogu, narodu i domovini. I Bog nam je pokazao da smo moćniji od neprijatelja iako bijasmo goloruki te da se Gospodin brine za sirote koji su kroz povijest uvijek bili između žrvnja i nakovnja“.

Don Josip rekao je kako „povijest hrvatskog naroda i zemlje pokazuje da su nas mnogi htjeli, ne spasiti, nego zatrti i iskorijeniti. I sada nakon 28 godina, u Hrvatskoj su prisutni oni koji samo ozloglašavaju našu domovinu, koji se bave kriminalizacijom nacionalnog identiteta, hrvatske države i hrvatskog naroda. Uvijek im nešto smeta. Neki se uvijek oko nečega i protiv nekoga bune. Osim što se ne bune kada im trebaju hrvatske kune, njih im nikad nije dosta“, upozorio je katedralni župnik Pinčić. Sa žalošću je ustvrdio kako se sve što je hrvatsko „pokušava strpati pod ustaški režim, osim kuna. Da ti pamet stane!

No, cilj je jasan. Paralizirati hrvatsko nacionalno biće, ugušiti napredak i razvoj države, oduzeti pravo na s mukom i krvlju stečenu domovinu i konačno, staviti Hrvatsku pod tuđu kontrolu. Hrvatski narod svjedočio je cijelu svoju povijest takvim povijesnim nasrtajima.

Ako se u naše dane i dalje nastavi uzmicati pred takvima, što će nam ostati od Hrvatske države?“ rekao je don Josip, upitavši: „Jesmo li spremni boriti se za domovinu svim civiliziranim i uljudbenim sredstvima? Ili ćemo se možda potuliti i drugima dopuštati da nam neprestano pljuju po glavi, govoreći neistine i klevete?“

Propovjednik je podsjetio na i sada aktualnu misao Augusta Šenoe: „Nisu se još uvijek nagraktale crne vrane, pa još grakću kako je koga volja i kako kome padne na pamet, bacajući blata, rušeći amanet nas Hrvata“. „Ne odričimo se veličanstvene i pobjedničke nacije, heroja i časnih uspomena u Domovinskom ratu koji su se borili za krst časni i slobodu zlatnu. Jedan književnik je rekao: ‘Zemlja se oslobađa ljubavlju, a velika postaje djelima’.

Branitelji su iskazali ljubav prema domovini junačkom i časnom borbom u oslobodilačkom Domovinskom ratu. Zahvaljujući herojskim djelima naših branitelja, Hrvatska je postala slobodna, međunarodno priznata zemlja. Hrvatski narod ne smije biti opterećen vremenom NDH i drugim totalitarizmima“, poručio je don Josip.

Istaknuo je da su dvije ključne povijesne osobe dale jasno stajalište o NDH. Prvi hrvatski predsjednik povjesničar dr. Franjo Tuđman i moralna vertikala hrvatskog naroda bl. Alojzije Stepinac. „Vrlo jasno su osudili totalitarne režime NDH i komunizma. Za stvaranje samostalne i slobodne hrvatske države rekli su da je to bila vjekovna težnja hrvatskog naroda. Stekli smo je, na to smo ponosni i imamo pravo na domovinu! Ne dajmo nikome da je miješa i poistovjećuje s nekadašnjom NDH. Ovo danas je hrvatska država za koju su živote položili toliki mladi, članovi obitelji, muževi, žene, čak i djeca.

U Domovinskom ratu poginulo je 402 djece. Mi ničije nismo željeli. Nikad nismo stopom stali na tuđu zemlju da bismo je svojatali. To mora biti jasno onima koji se s Hrvatskom ne mogu pomiriti“, poručio je katedralni župnik.

Dodao je da i sada „neki plameni jezici potpaljuju oganj i prave zgarišta na pozornici naše današnjice u domovini, svijetu i šire. Mora nam biti jasno da će takvih biti i u budućnosti. Ali, Europa se, nažalost, odriče vjere, pa joj i kulturu prožderaše nevjerne aždaje današnjeg doba, moderni Neroni koji pale, žare i zatiru.

Postoje moderni Neroni koji svojim neoliberalnim i antikršćanskim agendama zatiru i progone sve što je hrvatsko, što je s ljubavlju i žrtvom stečeno i u našoj hrvatskoj domovini. Više puta znali smo ih zamolili, i danas ih molimo: ‘Pustite nas na miru’“, poručio je don Josip.

Naglasivši da Bog čovjeku daje slobodu izbora uskog puta spasenja ili širokog puta propasti, don Josip je rekao da smo se kao narod odlučili živjeti slobodno, biti svoji na svome. „To je uski put koji smo izabrali i njime nam je uvijek ići. To znači svoju domovinu voljeti, izgrađivati i poštovati sve narode, držati ih kao braću i sestre. Nikoga na bilo koji način ugrožavati, uvijek govoriti istinu, težiti za pravdom, poštovati tuđe, a svojim se dičiti. Ima onih koji će na to odmahnuti rukom i reći: ‘To su samo priče’. Takvi postaju kao vukovi koji zavijaju i vječiti su nezadovoljnici“, upozorio je Pinčić, naglasivši: „Svatko tko ugađa svojim uskim interesima, ne može se dobro osjećati. Tko prihvaća i voli Hrvatsku jer mu je domovina, učinit će sve da svima bude lijepo i dobro“.

Don Josip je podsjetio na misao dr. Tuđmana: „Hrvatska će biti onakva kakvom je svi zajedno učinimo“. „Dobronamjerni ljudi uvijek mogu riješiti teškoće. A onima koji Hrvatsku nikad nisu prihvatili za svoju domovinu i koji je ne vole, uvijek nešto smeta, pa i ne postojalo za to razloga, osim toga da Hrvatska postoji kao država. Jer s time što postoji, neki se valjda nikad ne mogu pomiriti.

Kao vjernici, ujedinimo se i molimo za našu domovinu. Molimo neka bude blagoslovljena, ispunjena mirom i napretkom. Neka nam bude draga i mila, jedina i slavna, unutar svojih granica s ljubavlju prihvaćena, od svih koji u njoj žive, rade, mole, raduju se i nadaju. Domovina je naš biser za koji smo se izborili. Čuvajmo taj biser i ne bacajmo ga pred svinje, jer one će ga pogaziti, svinje ne znaju što je biser. Čuvajmo taj biser“, potaknuo je katedralni župnik Pinčić, tragom evanđelja da je Bog stvorio svetinje, bisere, ali i pse i svinje.

Domovina je biser i vrednota čije smo osnivanje i postojanje pozvani poštovati i čuvati.

U tom smislu je prikladan ulomak iz navještenog Matejeva evanđelja: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze“. „Bog je čovjeku dao razum pomoću kojega treba upoznati što ide zajedno, a što ne ide. Psi se ne vode u trgovinu, a kamoli u crkvu. Evanđelje se ne rasprodaje na sajmovima ni na tržnicama. Oko evanđelja nema pogađanja“, poručio je don Josip Pinčić, istaknuvši da je sjećanje na Božje zahvate oslobođenja u prošlosti naroda biblijski utemeljena kršćanska, evanđeoska i općeljudska vrednota.