Don Bojan Ivešić gost TV emisije „Vidljivi tragovi“

U prigodi 25. obljetnice proglašenja blaženim Alojzija Stepinca objavio je knjigu „Nastanak i uporaba vatikanske verzije ‘navodnoga Stepinčeva pisma’ iz 1943. sa referencijalnim dokumentima“, koja je predstavljena diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U razgovoru, koji je vodila urednica i voditeljica Silvana Burilović Crnov, mr. Ivešić govorio je o djetinjstvu i mladosti, duhovnom pozivu, prvim svećeničkim službama te o studiju u Rimu. Rođen je u Zavidovićima 1990. Osnovnu školu završio je u Žepču kao i gimnaziju u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“. Teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Red đakonata primio je 1. prosinca 2013. u Žepču, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je u sarajevskoj katedrali 29. lipnja 2014. Dvije godine bio je tajnik kardinala Vinka Puljića, što mu je osobito drago razdoblje. Trenutačno je postdiplomac na FakultetucCrkvene povijesti na rimskom sveučilištu Gregorana s boravkom u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima.

Vlč. Ivešić nije nepoznat crkvenoj javnosti, a dosadašnjim istraživačkim radom uputio je na nužnost istraživanja i objavljivanja „zaboravljenih“ dokumenata, spisa i publikacija. Tako je napisao i obranio magistarsku radnju 2020. „In difesa dei propri ideali: La vita e l’operato di Krunoslav Draganović fino al 1945. – U obranu vlastitih ideala: život i djelo Krunoslava Draganovića do 1945.“. U emisiji je govorio zašto se bavio životom i djelom toga svećenika te istaknuo da se važno baviti crkvenom historiografijom, osobito Bosne i Hercegovine jer je slabo obrađena, a razlozi tomu su brojni. To što se piše vrlo često je ideološki obojano, a nama treba nepristranost na temelju povijesnih činjenica, naglasio je mr. Ivešić.

Doktorand Ivešić sada je priredio drugu knjigu, također s povesnom tematikom, o navodnu „Stepinčevu pismu“ papi Piju XII. od 18. svibnja 1943., i to izvornu vatikansku inačicu koja do sada u cijelosti nije bila predočena javnosti. Stepinčevo navodno pismo proučeno je iz svih izvora i sa svih strana u sve četiri verzije: dvije rimske i dvije zagrebačke, osim iz vatikanskih arhiva, jer prije 2020. godine nije bilo pristupa tajnim arhivima. Sada je mr. Ivešić proučio i vatikansku verziju imajući u vidu sve već objavljeno, a kao novost prati korespondenciju između beogradske nuncijature 1946. i Državnoga tajništva Svete Stolice. Objavljena je tako cjelovita vatikanska verzija pisma od 16 stranica na izvornom talijanskom jeziku s hrvatskim prijevodom i priloženom dokumentacijom, tekstovnom i fotografskom, 47 brojeva.

Upitan o tome zašto je izabrao to pismo pojasnio da su nadbiskupa Stepinca komunisti uhitili 18. rujna 1946., a 30. rujna pročitana mu je na sudu u Zagrebu optužnica u kojoj se spominje neko navodno nadbiskupovo pismo Papi od 18. svibnja 1943., u kojem se navode dvije teške krivnje: prva da je oko 240 000 pravoslavnih Srba Stepinčevim zauzimanjem prevjereno na katolicizam; i, druga, Stepinac moli Papu da se zauzme za opstanak NDH kao uvjet održanja katoličke vjere. Stepinac na sudu traži da mu se dade na uvid to pismo. Tužitelj mu daje i ujedno naglas čita neke odlomke i ironično ih komentira. Stepinac gleda u pismo i mirno kaže da se on ne sjeća da je ikada takvo pismo pisao. Pogotovo nema njegova potpisa na pismu (nema zaglavlja, protokolarnog broja, ne koristi se crkvena terminologija). Tužitelj odgovara da je original otišao u Vatikan, a ovo je kopija. Ali ni kao kopiji nije dokazana autentičnost koja se traži na sudskom procesu. Razumljivo s komunističke strane da u sudske spise nije ušlo Stepinčevo nijekanje autentičnosti toga pisma. Ovom Ivešićevom obradom, koja se naslanja na djelo mons. Ratka Perića „Nada ne postiđuje“, dokazano je kakvim su se sve neutemeljenim konstrukcijama na osnovi nevjerodostojnih vrela protiv kardinala Stepinca i Katoličke Crkve služile komunističke sudske vlasti i kasnija propagandna pseudohistoriografska literatura povlačeći za sobom njezine zaključke.

„Radi povijesnih činjenica moramo govoriti i o stradanju katolika u NDH“, istaknuo je mr. Ivešić dodavši da vjeruje da je pismo nastalo da pomogne Stepincu. Da su htjeli nadbiskupu naštetiti oni bi falsificirali njegov potpis. Nastao je u brzini dok je Stepinac u Rimu da ga pregleda, provjeri i potpiše, a ništa od toga Stepinac nije napravio. Sveta Stolica nikada nije smatrala da je to pismo Stepinčevo.

Mr. Ivešić u razgovoru j istaknuo da knjigu nije pisao niti protiv koga, ne polemizira niti apologetizira već argumentirano znanstveno iznosi povijesne činjenice, na temu arhivskih vrela iznosi povijesnu istinu. Na pitanje: je li poslao knjigu papi Franji, odgovorio je niječno.

Emisija je emitirana u utorak 14. studenoga na TV Jadran, a bit će emitirana na Laudato TV u petak 17. studenoga u 16.45 sati. Dostupna je na YouTube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije https://www.youtube.com/watch?v=iP26K-aIloU