Don Božo Baničević proslavio dijamantni jubilej u rodnoj Smokvici

Sa slavljenikom su koncelebrirali župnik don Stipo Miloš i župni pomoćnik don Mišo Pecotić, a na misi su sudjelovali brojni mještani, slavljenikova rodbina kao i članovi župne bratovštine. Pjevao je Mješoviti župni zbor pod vodstvom Ive Salečića, a na kraju mise ministranti su svima okupljenima podijelili sličice kao uspomenu na ovaj događaj.

U propovijedi je slavljenik govorio o svom svećeničkom životnom putu i brojnim izazovima s kojima se susretao te je zahvalio Gospodinu i svojim pokojnim roditeljima na daru života i svećeničkog poziva. Mladomisničko geslo don Bože bilo je: „Gospodine, u tebe se uzdam jer ti si jakost moja!“ (Ps 70).

Na završetku euharistije župni pomoćnik Pecotić podsjetio je na slavljenikov životopis, župnik Miloš mu je uime svećenika darovao štolu, uime župe Žrnovo prigodi dar predala je Lucija Skokandić dok je više vjernika uime župe Smokvica i župnog zbora slavljeniku zahvalilo i darivalo ga. U ime Općine Smokvica prigodnim darom i biranim riječima čestitao je i načelnik Općine Smokvica Kuzma Tomašić.

Don Božo Baničević rođen je u Smokvici 24. prosinca 1937. godine od roditelja Ivana i Urse r. Korunić. Već od djetinjstva sudjelovao je u brojnim poslovima svoje radišne vinogradarske obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Smokvici i Blatu, a srednju u klasičnoj sjemenišnoj gimnaziji „Ruđer Bošković“ u Dubrovniku. Nakon odsluženja vojnog roka studirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu filozofiju i teologiju te pohađao muzikološki seminar.

Za svećenika je zaređen 1. prosinca 1963. godine. Tijekom svećeničke službe bio je župnik u Majkovima (6 god.), kateheta u gradu Korčuli (8 god.), župnik u Janjini (13 god.), župnik u Korčuli (5 god.) te župnik u Žrnovu (18,5 god.).

U međuvremenu (1969.) je upisao studij romanistike (francuski, latinski, talijanski) u Skoplju jer u ondašnjoj Hrvatskoj komunistički zakoni nisu priznali vjerske škole, kako gimnaziju tako fakultet. Taj studij je nastavio u Sarajevu, bio na usavršavanju u Parizu gdje je tijekom ljeta više puta zamjenjivao francuske župnike i svećenike i gdje je diplomirao viši stupanj francuskog jezika na Alliance francaise (1974.). Osim teologije diplomirao je francusku književnost (Analiza epigrafa u Stendhalovom romanu „Crveno i crno“) i latinski jezik („Arhaizmi u Salustijevim djelima“).

Uz brojne pastoralne dužnosti i pothvate (kateheze, liturgija, obnova crkvenih objekata i umjetničkih predmeta, orkestar tamburica u Žrnovu i mandolina u Korčuli), slobodno vrijeme posvećivao je drugim disciplinama. Pisao je i objavljivao u brojnim časopisima i godišnjacima, držao predavanja, sudjelovao na simpozijima i mnogo putovao. Većina djela koja je objavio bave se poviješću otoka Korčule, toponimima te crkvenom glazbom.

Općina Smokvica dodjela mu je 2012. godine nagradu za životno djelo te je bio prvi Smokvičanin kome je ovakva nagrada dodijeljena.

Don Božo je umirovljen 2015. godine, a sada živi u Svećeničkom domu u Dubrovniku.