Razmatrajući što čuda znače za vjeru, don Josip je istaknuo da sâm Isus navodi čuda kao krunski dokaz svoga božanstva. Podsjetio je kako se Isus pozivao na čudesa i konkretno ih nabrajao učenicima da prenesu sv. Ivanu Krstitelju što sve Isus čini: slijepi progledaju, gluhi čuju, hromi hodaju. Upozorio je na sklonost ljudi da prihvaćaju samo ono što razum u svojoj ograničenosti može priznati, rekavši da je ljudima potrebno oslobođenje od umne zarobljenosti koja prihvaća samo spoznaje i iskustva na temelju onoga što je moguće razumski dokazati.

„Živimo u vremenu koje se protivi čudima, odbacuje ih na način da se nadnaravna, Božja čuda zamjenjuju s ljudskima. Neki kažu da se čuda protive iskustvu. No, mnogi ljudi svjedoci su čuda koje im se dogodilo. Dakle, to je njihovo iskustvo. Ne mora se razumjeti kako se i zašto dogodilo čudo. Kad netko čudesno ozdravi, liječnici kažu da je to neobjašnjivo. Dakle, oni znaju da je taj čovjek zdrav, ali ne mogu shvatiti kako je do toga došlo. Onaj tko je molio, ako se to dogodilo, zna da je Bog uslišao molitvu“, rekao je don Josip.

Dodao je da se, nasuprot tome,  brojna dostignuća u tehnici i znanostima proglašavaju čudesima, a to vodi mišljenju da je autor čuda samo čovjek, kada svoja dostignuća proglašava čudima. „Time se udaljuje Boga kao tvorca čuda. Ljudi ne govore o čudima i zato jer misle da će biti ismijani“, upozorio je ukazujući na mentalitet zamjene božanskog s ljudskim, u što se ubraja i magija.

„Čudo je događaj koji je izvan, a ponekad i protiv prirodnih zakona, moguć samo Bogu kao tvorcu svega što postoji i svemogućem uzdržavatelju svega. Bog nije samo Stvoritelj, nego nas sve i drži u našem postojanju. Zato je moguće djelovati mimo, iznad, a nekad i protiv zakona koje je Bog stavio u ovaj svijet. Kad se to dogodi, to je čudo. Ono što se putem naravi može objasniti, nije čudo“, poručio je propovjednik.

Podsjetio je na biblijski primjer kako je u Starom zavjetu sunce bilo stalo sa svojim kretanjem, zalaskom; dan je trajao dvostruko duže, dok Jošua i Izraelci nisu porazili svoje neprijatelje. „To je protiv prirodnih zakona. Čudo je moguće samo Bogu, čudo je djelo Božje. Bog je prvi uzrok čuda. Napredujemo u području znanosti, a nazadujemo u duhovnom i moralnom području. Govori se da je čovjek dostatan, da mu Bog ne treba, sreća se zamjenjuje s užitkom. Vjera ljudi slabi, a neki svećenici i u Crkvi ustručavaju se govoriti o čudima“, upozorio je te dodao da postoje euharistijska, marijanska i svetačka čuda. „Isus je stvarno nazočan u prilikama kruha i vina, u marijanskim svetištima zapisano je više stotina čuda“, istaknuo je.

„Postoje čuda tjelesnog reda, fizička čuda, kad osoba ozdravi, kad dobije vid ili sluh; čuda intelektualnog reda su u daru spoznaje. Na primjer, sv. Ignacije je dobio Božje prosvjetljenje putem kojeg je mnogo više naučio nego na fakultetu, Bog ga je ispunio znanjem, te čudo na razini morala kao što je obraćenje. Na primjer, sv. Augustin je nakon lutanja došao do spoznaje da je kršćanstvo prava vjera, ali trebalo mu je još dvije godine da prekine sa svojim grešnim životom. To je bio stupnjeviti proces koji ga je doveo do toga da potpuno prihvati vjeru. Tada se dogodi potpuna promjena u duši i osoba postane novi čovjek“, rekao je don Josip.

Potaknuo je nazočne da primjećuju čudo i u naravnome. „Bog nas u svakom trenutku održava na životu. I to je čudo. Trudimo se upoznavati čuda za vlastito učvršćenje i izgradnju u vjeri, da u snazi vjere koristimo čudesne znakove koje nam Bog daje, nadnaravne dokaze koje imamo da jačamo svoju vjeru te se ohrabrimo svjedočiti svoju vjeru“, potaknuo je. Nakon nagovora, don Josip je predvodio misno slavlje, a potom euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.