“Dostojanstvo starca i njegovo poslanje u Crkvi i svijetu” naslov je dokumenta kojega ovih dana na talijanskom jeziku objavljuje Papinsko vijeće za laike, a uskoro će biti priređeni i francuski, engleski i španjolski prijevod. Tom je Vijeću povjereno usklađivanje djelatnosti Svete Stolice za Svjetsku godinu starih, koja se pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda slavi sljedeće, 1999. godine. O tome dokumentu piše “L#!Osservatore Romano” od nedjelje, 6. prosinca.
Već na samom početku preko sažete analize aktualnoga demografskog stanja, u kojemu zbog produljenja života raste i broj “članova” treće i četvrte dobi, dokument otkriva da ta vrsta “tihe revolucije” nadilazi čisto demografske podatke, te društvu postavlja pitanja i probleme društvenoga, ekonomskog, kulturalnog, psihološkog i duhovnog reda s kojima se do sada nije susretalo, a niti ih poznavalo. Ovim je dokumentom Crkva istodobno željela da se čuje njezin glas osobito na području razmišljanja i stvarnih odluka koje su u stanju izgraditi ono “društvo za sve životne dobi” na koje podsjeća tema Svjetskog dana. Crkva želi da se svi ljudi – pojedinci, obitelji, udruge, vlade i međunarodne organizacije – odgovorno i svatko prema svojim kompetencijama i obvezama, suoče s tim pitanjem poštujući dostojanstvo i temeljna prava starijih osoba. U dokumentu se ističe da su društvo i udruge koje su za to predviđene pozvane otvoriti odgovarajuće i prikladne prostore formacije i sudjelovanja za starije, pridajući vrijednost njihovoj nezamjenjivoj ulozi u društvu koje je izloženo trajnim i brzim gospodarskim i kulturalnim promjenama. Društvo i njegove ustanove pozvani su zajamčiti sve one oblike socijalne i zdravstvene pomoći koji odgovaraju potrebama ljudske osobe da živi dostojno, u pravdi i slobodi. S tim ciljem, uz zauzetost države koja bi trebala promicati i štititi zajedničko dobro, potrebno je prema načelu supsidijarnosti vrednovati djelovanje dragovoljaca i njihovih udruženja koja se nadahnjuju načelima kršćanske ljubavi.
Crkvena se zajednica, sa svoje strane, mora zauzeti u pomaganju starijih osoba da svoju dob žive u svjetlu vjere, te da sami otkriju vrijednost svega onoga što još mogu staviti u službu drugima, kao i odgovornosti koju još uvijek imaju prema drugima. Starije osobe moraju biti sve svjesnije da je pred njima budućnost koju moraju graditi, jer još uvijek nije iscrpljena njihova misijska služba svjedočenja vjere najmanjima, mladima, odraslima, kao i njihovim vršnjacima. U tom se smislu Crkva osjeća pozvanom nastaviti razmišljati o pastoralu treće i četvrte dobi, tražeći nove oblike i metode koje bi bile primjerenije potrebama i duhovnim očekivanjima starih osoba, te pripremajući pastoralne smjernice ukorijenjene u ispravnom shvaćanju zaštite života, njegova značenja i odredišta.

Struktura dokumenta

Od poziva na otkrivanje smisla i vrijednosti starosti (I. poglavlje) i njezinih vlastitih karizmi – sjećanja, iskustva, međusobne povezanosti i potpunijeg viđenja života, prelazi se na tumačenje starosti u svjetlu Riječi Božje (II. poglavlje) koja pomaže iskušati punu duhovnu, moralnu i teološku dimenziju toga životnog razdoblja. Tekst potom raspravlja o nekim danas najraširenijim problemima starih, zadržavajući se na potisnutosti na rub društva i sustavu institucionalizirane pomoći, manjku prama za obrazovanje starijih čije se znanje ne uzima u obzir na tržištu rada, te iznevjerenoj želji za sudjelovanjem u društvenom životu (III. poglavlje). Crkva se mora osobito otvoriti prema starijim osobama, njihovim mogućnostima i potrebama, a cijela je crkvena zajednica pozvana pastoralnim djelovanjem pomoći starima produbljujući sadržaje vjere, ali i steći sve više svijesti o svojoj odgovornosti za ljudsku i kršćansku zajednicu (IV. poglavlje). Smjernice koje dokument pruža za pastoral starih (V. poglavlje) na svjetlo dana stavljaju ona područja koja su najpogodnija za istinsko kršćansko svjedočanstvo. A to će svjedočanstvo kršćani potvrditi, piše u dokumentu, karitativnom djelatnošću i apostolatom, liturgijom i životom udruga i crkvenih pokreta, u obitelji, ali i u razmatranju i molitvi, u kušnji bolesti i patnji kao i u zauzetosti za kulturu života. Imajući u vidu velike različitosti prilika i životnih uvjeta staraca, priželjkuje se da pastoral treće i četvrte životne dobi podrazumijeva pokretanje pothvata koji bi omogućili bolje upoznavanje potreba staraca, kojima bi im se pomoglo nadići stavove ravnodušnosti i nepovjerenja te predaje, a kojima bi ih se potpuno uključilo u zajednicu vjernika cijeneći sposobnosti svakoga od njih. Veliku važnost dokument pripisuje duhovnoj skrbi za starce i bolesne, osobito za one koji se ne mogu brinuti o sebi. Ta skrb očito je svjedočanstvo neotuđive vrijednosti života, pa i onda kada je gotovo pred završetkom, a vjersku potporu i ljudsku utjehu moraju dobiti svi, pa i umirući. Starci imaju svoje počasno mjesto i u obitelji, kojoj treba pružiti pomoć ukoliko brine o svojim nemoćnim članovima. Osim toga, osobitu pozornost treba posvetiti i starcima u domovima umirovljenika i sličnim državnim i privatnim ustanovama, a dužnu skrb zaslužuju najstariji svećenici i redovnici.
U dokumentu se ne zaboravlja spomenuti i starce ostalih religija i nevjernike, kojima je crkvena zajednica dužna – u duhu kršćanske ljubavi – svjedočiti svoju vjeru. U društvu u kojemu se sve više širi egoizam, materijalizam, konzumizam i u kojemu obavijesna sredstva ne služe smanjenju i uklanjanju sve veće usamljenosti čovjeka, dokument na kraju poziva na potrebu odgoja mladih na solidarnost među naraštajima koja se može izraziti i druženjem sa starcima.
Dva važna poticaja zaokružuju ovo putovanje u svijet starih. Prvi je podsjećanje na izvanredni primjer Ivana Pavla II, koji je i u tome veliki svjedok svakome današnjem čovjeku. Papa svoju starost živi sasvim prirodno, te se ne skriva od ničijih očiju. Vedrom jednostavnošću o sebi kaže: “Ja sam stari svećenik”. Svoju starost Papa živi u vjeri, služeći poslanju koje mu je Krist povjerio. Jednostavno, dob ga ne može slomiti niti uvjetovati. Njegovih navršenih 78 godina nije ga lišilo mladenačkog duha, niti je njegova očita fizička slabost okrznula polet kojim se posvećuje svojem poslanju Petrova nasljednika. Nastavlja s apostolskim pohodima različitim kontinentima, a njegova je riječ sve jača i sve dublje prodire u ljudska srca.
Drugi je poticaj prisjećanje na providonosno poklapanje okolnosti jer su Ujedinjeni narodi godinu 1999. posvetili upravo starim osobama, a u sklopu pripreme za Veliki jubilej 2.000. Crkva tu godinu posvećuje Bogu Ocu. Ta će godina stoga biti za mlađe naraštaje povlaštenom prilikom za razmišljanje o svojemu odnosu prema svojim očevima, a za one koji nisu više mladi da promisle o svojemu životu te da ga promatraju kao radosno svjedočanstvo kršćanskog života koji je poput velikog hodočašća prema kući Očevoj, čiju bezuvjetnu ljubav prema svakom stvorenju otkrivamo svakodnevno, kako piše Papa u enciklici Tertio millennio adveniente.
Uvjereni smo da će, u tom vidu, dokument Papinskog vijeća za laike poslužiti kao nadahnuće za pothvate – na mjesnoj, biskupijskoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini – koji će starim osobama omogućiti da sve više i sve češće izraze svoje sposobnosti sudjelovanja, prihvaćanja i davanja nade. Isto tako smo uvjereni da će taj dokument biti koristan za pripravu Jubileja starih osoba, koji će biti obilježen 17. rujna 2.000, te na taj način potaknuti u mnogima od njih da se odluče i sami biti sudionikom toga važnog događaja u Rimu. (dl)