Dr. Barišić: Teologija križa kod crkvenih otaca te njezino značenje u današnjem ozračju patnje i kriza

Dr. Barišić je u izlaganju prikazao govor o teologiji križa kakav pronalazimo u teologiji sv. Pavla, zatim kod nekih značajnijih apostolskih i crkvenih otaca i pisaca te njezino značenje za svako vrijeme u povijesti spasenja, pa tako i za ovo naše.

Dr. Barišić istaknuo je da je jedan od najvažnijih teoloških problema za većinu monoteističkih religija iskustvo patnje; ako postoji savršeno dobar i svemogući Bog, zašto čovjek mora toliko patiti? Ovo pitanje odjekuje kroz tisućljeća. To je pitanje kamen spoticanja, ne samo ateistima koji ne mogu spojiti te dvije činjenice: činjenicu Božje opstojnosti i ljudske patnje, nego može biti ponekad kamen smutnje i vjernicima, pogotovo onda kad nas same ili naše bližnje snađe neki od oblika patnje a u novije vrijeme osobito patnje koju izaziva teško oboljenje od covida-19, rekao je dr. Barišić.

Potom se osvrnuo na teologiju sv. Pavla i njegov govor o križu, istaknuvši da se u Pavlovim poslanicama nalaze zanimljive misli na koje će se kasnije nadovezivati i dalje elaborirati svi teolozi počevši od apostolskih otaca, apologeta i svih drugih crkvenih pisaca.

Središte Pavlove teologije oko koje sve gravitira jest Isusova smrt i uskrsnuće, i Kristov križ se nalazi u središtu njegova navještaja. Križ na kojemu je visio golgotski Pravednik u teologiji obraćenika i apostola naroda sv. Pavla „spašenicima je postao sila Božja“ (1 Kor 1,18) a onima koji propadaju „ludost“ (1 Kor 1,18). U viziji sv. Pavla, dakle, križ je sila. On je snaga po kojoj dolazi spasenje. U takvoj perspektivi križ više nije mjesto sramotne egzekucije zločinaca u jednom monarhijskom i autokratskom sustavu kakvo je tada bilo Rimsko Carstvo, nego je po snazi Kristove ljubavi i žrtve postao mjesto s kojeg je započelo i spasenje čovjeka; mjesto s kojega je odaslana Božja ponuda spasenjske ljubavi za svakog čovjeka, pojasnio je dr. Barišić.

Na jednom drugom mjestu Pavao kaže: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.“ (Gal 6,14). Pavao je križ učinio čak ekskluzivnim sredstvom ponosa; to je jedino s čime se želi ponositi. On se s križem Kristovim ponosi, a ne srami; to je za njega sila, snaga i ponos, a ne ludost ili bezumlje. Križ je za njega, dakle, bio ne samo sila koja spašava nego i ponos, on nije prokletstvo kao za Stari zavjet nego spasenjski blagoslov. Jedna od najjačih Pavlovih slika kojom želi izraziti značenje Kristove smrti na križu je slika žrtve za grijehe. U poslanici Rimljanima 3, 21-26 Pavao govori o opravdanju i Božjoj pravednosti. Štoviše izjavit će da ga „Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“ (2 Kor 5,21), rekao je dr. Barišić.

Osvrnuvši se na aktualnu situaciju u svijetu, dr. Barišić je rekao da križni put čitava čovječanstva, s obzirom na aktualnu pandemiju, započinje u trenutku kad u prosincu 2019. godine, prema novinskim napisima i medijskim prikazima, iz kineskog grada Wuhana svoj put oko svijeta započinje koronavirus Sars-Cov-2 s oboljenjem koje izaziva a nazvano covid-19. Gotovo već više od godinu dana čovječanstvo nema rješenja za taj virus koji mnogima zadaje nekad manje nekad veće poteškoće i koji izaziva još uvijek kod mnogih strah. Čovječanstvo je ujedinilo snage u borbi protiv sićušnog neprijatelja koji sije smrt po svim kontinentima svijeta i koji ne pita tko je koje vjeroispovijesti, kulturnog i civilizacijskog nasljeđa. Rekli bismo samo još jedna u nizu pandemija s kojima se čovječanstvo u svojoj dosadašnjoj povijesti susrelo kao što su kuga, kolera, gripa i druge koje su odnijele na milijune života. Papa Franjo se u borbu protiv koronavirusa uključio molitveno odnosno duhovno, ali i materijalno. U svojim govorima od početka pandemije Papa ne prestaje suosjećati i iskazivati svoju molitvenu blizinu s onima koji su pogođeni koronavirusom te hrabriti one koji rade kako bi se pandemija i bolest suzbili. U video obraćanju u Velikom tjednu od 3. travnja 2020. godine papa Franjo je rekao: „Ne mogu zaboraviti oboljele od covida-19. Svjestan sam velikodušnosti onih koji se izlažu njezi bolesnika pogođenih pandemijom. (…) Ovo je trenutak težak za sve“. U nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji 23. kolovoza 2020. godine Papa je rekao: „I ne zaboravljamo, ne zaboravljamo žrtve koronavirusa“. Nabrajajući trenutačne krize zajedno s koronavirusom koje pogađaju čovječanstvo u svom božićnom obraćanju Urbi et orbi za prošli Božić Sveti Otac rekao je da „više nego ikad imamo potrebu za bratstvom“. Osim pozivima na molitvu za ozdravljenje i snagu u borbi protiv koronavirusa Papa pomaže i donacijama, bilo financijski, bilo medicinskim pomagalima potrebnima u borbi protiv koronavirusa. I na razini mjesnih Crkava, nadbiskupija, biskupija i župa organizirani su razni molitveni susreti bilo uživo bilo nekad i online putem interneta kojima je bio cilj molitva za suzbijanje i ozdravljenje od koronavirusa, podsjetio je dr. Barišić.

Rekao je da je današnja generacija kršćana pred izazovom, kao uostalom i čitavo čovječanstvo, ove nove pandemije. Na svakodnevna i uobičajena iskušenja koja imamo u životu sada je nadošlo i ovo iskušenje na koje i vjernici imaju različite reakcije i komentare. Ako će nam biti utješno, možemo reći da ovo što se danas događa vezano za pandemiju koronavirusa, nije ništa što se već nije događalo u povijesti čovječanstva, a s kršćanskog stajališta i u dosadašnjoj povijesti spasenja kad su se pojavljivale drukčije vrste pandemija. Možda bismo mogli reći tek samo jedno novo breme na križnom putu našega života za koje se nadamo i molimo da će Gospodin s naših leđa, s leđa čovječanstva, što prije skinuti, kazao je dr. Barišić.

Ostaje nam u svakom vremenu utješna Kristova riječ: „Hoće li tko za mnom, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34). Imamo u tom kontekstu toliko divnih primjera herojskog svjedočanstva u povijesti kršćanstva počevši od apostola, od prvih kršćanskih zajednica koje su podnosile „pandemiju“ raznih progona i nerazumijevanja, kao trajni poticaj i ohrabrenje svakoj generaciji kršćana da u svakom vremenu krize, zla, iskušenja, trpljenja i patnje pružimo hrabro svjedočanstvo za nas na križu raspete Ljubavi koja nam nudi spasenje upravo od svega nabrojanoga, zaključio je dr. Barišić.