Autor knjige „Kritika religije danas“, komentirao je koja su to žarišta i koje napetosti kritike religije za nas (za Crkvu i kršćanstvo) danas, rekavši da su kritike religije često vezane uz događaje i konkretne su. Time se mijenjaju i njihove diskurzivne formacije. „Nakon novog ateizma (New Atheism) popustio je polemični impuls u teorijskim modelima kritike religije. Porasla je pozornost za duhovne resurse religija. U religijsko-kulturalnim transfernim zonama ateizma osjetljivog na religiju pojavljuju se nove mogućnosti intelektualnog doticaja“, ističe Hoff koji je podijelio i svoje razmišljanje o tome je li Isus bio kritičar religije.

„Isus se na tlu svoje, židovske vjerske tradicije uvijek iznova kritički odnosio prema njezinim konkretnim životnim oblicima – posebice prema legalizmu, koji formalizira pobožnost Zakona (Tore), i prema vjersko-političkom prisvajanju i iskorištavanju Hrama od saduceja. Poruka Isusa Krista o kraljevstvu Božjem išla je za tim da se Božja neograničena stvaralačka životna moć učini iskusivom za one ljude koji su najviše bili upućeni na nju. Svojim tumačenjem Tore, polazeći potpuno od stvarnosti kraljevstva Božjega koje dolazi, on prekoračuje društvene i religijske granice.“

Dio Hoffova razmišljanja posvećen je i odgovoru na pitanje što bi apologija kršćanstva trebala danas biti s obzirom na kritiku religije, ali i sinodalnom putu u Njemačkoj, u koji je Hoff uključen kao teološki savjetnik. Dotaknuo se tako i pitanja uloge žena u Crkvi, kao i seksualnog zlostavljanja o kojem je i javno govorio. Cijeli razgovor s dr. Hoffom u cijelosti se može pročitati u novom broju Kane.