Povod je objavljivanje knjige „Kosinjska tiskara“, doktorskoga rada u kojemu sugovornik kombinirajući klasičnu povijesnu znanost s informatikom i kartografijom, argumentirano postavlja tezu da je prva hrvatska tiskana knjiga, „Misal po zakonu rimskoga dvora“, te prva tiskana knjiga uopće na nelatiničnom pismu – tiskana je na glagoljici, – tiskana u Kosinju, u kosinjskoj tiskari.

„Danas kroz to istraživanje možemo govoriti o Kosinju kao najutemeljenijem i s najviše argumenata te posrednih i neposrednih dokaza. Na tom tragu važno je da knjiga uđe u čitateljski korpus kako prosječnih čitatelja tako i znanstvenika“, kaže autor knjige koji u intervjuu progovara o svojim argumentima i svojoj metodologiji.

Sugovornik usput progovara i o Lici kao svojevrsnoj „kolijevci hrvatske srednjovjekovne civilizacije“, najvećim dijelom još uvijek nepoznatoj i neistraženoj, a u tom se kontekstu osvrće i na projekt HES Kosinj koji pretpostavlja izgradnju akumulacijskoj jezera i potapanje Kosinjske doline. Osim pomalo ironičnog pitanja: „U čemu je problem raseliti dvjestotinjak ljudi i potopiti neko ‘selo’?“, sugovornik iznosi i druge argumente protiv takvog projekta, poput: „Nažalost ni Vlada, koja je to proglasila strateškim projektom, ni HEP kao glavni izvođač ne razmišljaju o tome da je riječ o dolini površine 230 četvornih kilometara, sa 42 izvora pitke vode – što je šest puta više od prosjeka u Hrvatskoj, više od 20 špilja i jama, 36 neistraženih arheoloških lokaliteta, od kojih su neki od prvorazredne nacionalne i svjetske važnosti…“