Jakovljeva poslanica nije mudrosni spis, ali mudrost je jako važna za Jakova te je njegova poslanica prožeta mudrosnim elementima, rekao je predavač. Jakovljeva poslanica izričito spominje riječ mudrost – sofia na dva mjesta: Jak 1,5 i 3,13 – 18. Temeljem tih navoda, između ostaloga i retoričkom i semantičkom analizom ključnih riječi, dr. Kljajić predstavio je Jakovljevo poimanje mudrosti, što je ona za njega, u čemu se sastoji, čemu služi, odakle dolazi. Tekst Jak 3,13 – 18 svojevrsni je teološki traktat o mudrosti, istaknuo je dr. Kljajić, predstavivši karakteristike mudrosti odozdo i odozgor. Zanimljivo da Jakov obje te vrste mudrosti, pravu i lažnu, opisuje s istim brojem svojstava, sedam, po kojima govori kakva ta mudrost jest. Za mudrost odozdo Jakov kaže da potječe iz gorke zavisti i suparništva, ona je zemaljska, neduhovna i đavolska te rađa nemirom i zlom praksom.

Spomen mudrosti u Jakovljevoj poslanici nalazi se na njenom početku, Jak 1,5, u kontekstu da je dar odozgor. „Poziv na radost, zbog upadanja u razne kušnje, nije samorazumljiv, a kušanje vjere rađa postojanošću. Savršenost se ne može postići bez Boga. Svjestan svega toga, pisac Jakovljeve poslanice kaže: ‚Ako nekome od vas nedostaje mudrosti, neka je traži odozgor.‘ Poimanje Boga kao darovatelja mudrosti je u skladu sa židovskom i kršćanskom mudrošću u kojoj se mudrost percipira kao Božji dar. Strah Gospodnji početak je mudrosti, Jahve daje mudrost…“, rekao je dr. Kljajić.

Istaknuo je da Jakov mudrost povezuje s kušnjama, s postojanošću i sa savršenošću kojoj vjernici teže. „Postojanost se mora pokazati na djelu. Mora biti na djelu savršena, kaže Jakov. Savršenstvo je određeni sinonim za mudrost. Mudrost je puno više od intelektualne dovitljivosti. Za Jakova, mudrost je način života koji se provodi u pravednosti, ljubavi i miru. I odbacuje pribjegavanje nasilju čak i kada bi bilo opravdano“, istaknuo je predavač.

„Sigurnost onoga koji moli mudrost u Božjoj je osobini. Naime, Bog daje svakome, i to velikodušno, darežljivo, neprigovarajuće, bez skrivenih motiva. Tko takvoga Boga traži mudrost, Bog će mu dati“, potaknuo je dr. Kljajić.

Predavač je potom razlagao treće poglavlje Jakovljeve poslanice koje se sastoji od dvije tematske cjeline: grijesi jezika, 3,1 – 12 i govor o mudrosti, 3,13 – 18. „Nije sasvim jasno odnosi li se govor o mudrosti samo na učitelje ili na sve članove zajednice. Čini se da se pisac ne ograničava isključivo na učitelje, nego na sve članove zajednice kojoj se obraća. Kaže, on se obraća svojoj braći. U Jak 3,13 je kriterij mudrosti, a u Jak 3,18 je posljedica mudrosti. Retci 14 i 16 govore o lažnoj, a redak 17 o pravoj, istinskoj mudrosti“, naveo je dr. Kljajić.

Glede kriterija mudrosti, Jakov započinje svoj govor o mudrosti pitanjem: „Je li tko mudar i razborit među vama?“ Pitanje je više retoričkog, nego informativnog karaktera. „Jakov ne namjerava istražiti ima li među njegovom braćom, a ne samo među učiteljima, mudrih i razboritih, jer je opravdana pretpostavka da svi teže mudrosti i razboritosti, ne samo učitelji. Onome tko se takvim smatra, želi poručiti nešto bitno. Tome u prilog govori dvostruki izraz: mudrost i razboritost. Ako bi se mudrost odnosila samo na učitelje, razboritost se odnosi na sve. Mudrost, kao i vjera, mora se dokazati: ‚Neka pokažu svoja djela dobrim vladanjem, u blagoj mudrosti.‘ Kriteriji mudrosti su, dakle, konkretna djela, učinjena po dobrom vladanju, u mudroj blagosti. Jezični oblik tu odražava nužno djelovanje. Onaj koji je mudar, treba to i pokazati. Može biti povezana s dobrim vladanjem, znači nužnost promjene načina života, djelovanje koje mora biti dobro“, naglasio je dr. Kljajić.

Lažnu mudrost, mudrost odozdo, opisuje tekst u Jak 3,14 – 16. „Nakon što je iznio konkretni kriterij za posjedovanje mudrosti, Jakov nastavlja s detaljnijim razlikovanjem lažne od prave mudrosti. Navodi što mudrost nije – ako je u srcu gorka zavist i suparništvo. Neki autori umjesto suparništva koriste prijevod svadljivost. No, Pavao u Gal 5,20 pokazuje da su to dva različita značenja“, rekao je predavač.

„Ukoliko članovi zajednice u srcima imaju gorku zavist i suparništvo, ne smiju se hvaliti, lagati protiv istine. Jakov ističe da takva mudrost ne dolazi odozgor, nego je zemaljska, neduhovna, đavolska. Istinska mudrost je odozgor silazeća, jer joj je izvor Bog. Suprotno tome, što i nije zapravo mudrost, može se nazvati mudrost odozdo. Jakov kaže da mudrost potaknuta zavišću i suparništvom dovodi do zla, nereda i svake zle prakse“, rekao je dr. Kljajić.

Jakov kaže da je mudrost odozgor prvenstveno čista. „Mudrost koja dolazi od Boga je čista, jer njen je izvor takav, čist, Bog. Grčki izraz za to odnosi se prvenstveno na kultnu sferu, čistoću žrtve, molitve, ali i na moralnu čistoću djela, čistoću djevičanstva. Za Jakova, biti čast znači biti neokaljan, ne biti nepravedan, nego oslobođen moralnih i duhovnih nedostataka bez ikakva kolebanja. Takva je mudrost mirotvorna. Nije riječ samo o nedostatku nemir niti se misli samo na vjernički odnos prema Bogu. Njegove su proporcije biblijske, što se izražava hebrejskim izrazom shalom. Dakle, posvemašnji sklad, mir u odnosu sa sobom, s drugima, s Bogom, sa svijetom“, rekao je dr. Kljajić, tumačeći odnos mudrosti i mira.

„Osoba koja posjeduje mudrost je miroljubiva i nadasve mirotvorna. Ona tvori, stvara mir. Za razliku od zavisti i suparništva koji tvore nered, kaos i zle prakse u zajednici, Jakov kaže da je istinska mudrost i blagonaklona. Takve osobe su pažljive, uviđavne i blage. Takav zna kad je pogrešno striktno primjenjivanje slova zakona, zna zaboraviti i onda kada mu pravednost daje pravo. Mudra osoba zna slušati, voljna je uvjeriti se za dobro. Mudrost odozgor je puna milosrđa i dobrih djela. Mudrost odozgor ne samo da u sebi ima milosrđe, nego je ona milosrđe. Ona je i nekolebljiva. Posljedica takve mudrosti su pravednost i mir“, istaknuo je predavač.

Zaključujući izlaganje, dr. Kljajić rekao je da je u cijeloj antici mudrost uzvišena, ali i višeznačna riječ. „Ona u različitim kulturama i religijama označava različite stvarnosti, ali ima i mnogostruke razine i raznolika poimanja. Pisac Jakovljeve poslanice koristi mudrost kao poznati pojam vlastitog jezika, ali je i svjestan njegove ambivalentnosti. Ostajući vjeran židovsko – kršćanskoj tradiciji, donosi i osobno razumijevanje mudrosti. Već u uvodnom dijelu poslanice, Jakov ističe da mudrost nije samo po sebi prisutna, nego je treba tražiti od darovatelja, od posjednika mudrosti, Boga. Bog će je dati kako je ljudi rijetko ili nikad ne daruju, velikodušno i bez prigovaranja, no samo onima koji ga to zatraže, koji mu se obrate s pouzdanjem i vjerom, bez kolebanja. Takva Bogom darujuća mudrost koja vodi savršenosti, mora biti na djelu savršena. Mora se pokazati postojanom u kušnjama“, naglasio je dr. Kljajić, istaknuvši da je mudrost Božji dar koji se ne može zakopati. Mora biti odjelotvorena, pokazana u praksi.

Na važnost djela mudrosti Jakov ukazuje u 3,13 – 18, što je svojevrsni teološki traktat o mudrosti. Onaj koji je mudar i razborit, bilo koji član zajednice, a ne samo učitelj, mora pokazati svoja djela dobrim vladanjem u blagoj mudrosti. Jer, kriterij su djela. Svjestan da u svakodnevnom životu zajednice kojoj piše nedostaju upravo djela kao plod istinske mudrosti, Jakov detaljno objašnjava što mudrost nije a tako se predstavlja, a kakva istinska mudrost jest.

„Mudrost nije istinska, odozgor, ukoliko je motivirana gorkom zavišću i suparništvom, ako rađa neredom i zlom praksom. Takva mudrost nije od Boga silazeća, nego je zemaljska, đavolska. Mudrost odozgor je čista, neokaljana, pravedna, bez moralnih i duhovnih nedostataka, mirotvorna prema sebi, drugima i svijetu, blagonaklona čak i onda kada ima pravo na pravednu zadovoljštinu. Voljna je uvjeriti se na dobro. Puna je milosrđa i dobrih djela, praktičnog milosrđa koje se ne zaustavlja na emocijama. Mudrost je nekolebljiva, ne oklijeva i ne dvoumi se, nije hinjena, licemjerna. Posljedice takve mudrosti su pravednost i mir. Onima koji tvore mir, u miru se sije plod pravednosti, odnosno mudrost. Bog puno ljubi onoga koji živi s mudrošću“, poručio je dr. Stipo Kljajić.