Dr. Kovač predstavio je četiri oblika međureligijskoga dijaloga iz katoličke perspektive Drugoga vatikanskoga koncila, koji je sastavni dio naučavanja i poslanja Katoličke Crkve. Riječ je o dijalogu života, dijalogu djela, teološkom dijalogu i duhovnom dijalogu.

„Dijalog života odnosi se na redovitu komunikaciju u svakodnevnim prilikama, dobrosusjedskim odnosima, kada se vjernici različitih tradicija susreću s poštovanjem, čestitaju blagdane, zajedno dijele radosti i teškoće života. To je stvaran oblik dijaloga temeljen u otvorenosti duha i srca i takav se oblik međureligijskoga dijaloga prakticira u Hrvatskoj“, kazao je dr. Kovač.

Istaknuo je da dijalog djela podrazumijeva moralno-etički narav i podrazumijeva suradnju za razvoj i zajedničko dobro društvene zajednice u kojoj žive: „Ovakva i slična zajednička djelovanja vjerskih vođa iznimno su važna jer pokazuju dobar primjer i vjernicima i društvu, ona stvaraju ozračje povjerenja i doprinos su povjerenju u konfliktnim i postkonfliktnim društvima, kakva su na ovim našim prostorima. Iako postoji dosta dobrih primjera, treba priznati da ima još prostora za napredak.“

Teološki dijalog dr. Kovač nazvao je najučinkovitijim sredstvom protiv fanatizma, ekstremizma i nasilja čime se potiče upoznavanje vlastite i drugih vjera, a o duhovnom dijalogu kazao je: „Duhovni dijalog omogućuje da vjernici koji su duboko ukorijenjeni s drugim vjernicima podijele svoja duhovna iskustva, molitve, odnos s Bogom, življenje vjere. Takav dijalog uzajamno je obogaćivanje jer se kroz njega promiču duhovne vrijednosti i ideali. Nema ništa uzvišenije nego kada vjernici zajedno stanu u poniznosti i predanju pred Boga.“