Dr. Kovačić na početku je rekao da su s dolaskom pandemije koronavirusa, brojne ustanove bile nužne napustiti tradicionalne obrazovne paradigme te prilagoditi nastavu i učenje novim tehnikama, načinima i postupcima stjecanja znanja pa tako i vjeroučitelji. Kako je poučavanje i učenje proces interakcije u kojem učenici uz podršku nastavnika samostalno usvajaju određene forme znanja, za postizanje refleksivnosti i metakognicije bilo je nužno prilagoditi se novom konceptu komunikacijskog kanala.

Učionicu i zajednički boravak u socijalnoj zoni komunikacije te izravan kontakt s učenicima, zamijenila je virtualna javna zona komunikacije u kojoj nastavnik i učenici komuniciraju (ne)izravno putem online platformi. Iz kontroliranog prostora gdje je uz slanje poruka, nastavnik mogao utjecati na načine primanja poslane poruke i rješavati barijere u komunikacijskom kanalu te utjecati na angažiranost i motiviranost učenika, komunikacija je preseljenja u novu nastavnu formu. U takvim okolnostima komunikacijske kompetencije ne uključuju više samo lingvističku kompetenciju već dugi niz sociolingvističkih i konverzacijskih vještina.

Dr. Kovačić je na početku istaknuo da se od nastavnika očekuje da vladaju komunikacijskim kompetencijama – vještinama govorenja, slušanja i uvjeravanja pri čemu ne bi trebalo biti improvizacije.

Napomenuo je da nastavnici sat trebaju prilagoditi okolnostima kao što su npr. doba dana, vremenske prilike, raspored sati… da bi zadržali zanimanje učenika te uspješno prenijeli poruku. U obzir svakako treba uzeti i sposobnosti svih učenika kao pojedinaca.

Stoga je važno postići govorničke dimenzije ethosa, pathosa i logosa. To se postiže svladavanjem govorničke vještine i slušanja. Predavač je iznio 11 komunikacijskih kompetencija.

Najprije je potrebno primjereno i zanimljivo obraditi temu te ju angažirano prenijeti učenicima. Za to je važna priprema i raspoređivanje govora te sposobnost nastupa, konstantno zaokupljanje pozornosti učenika i poticanje na razmišljanje. U službi toga je kao treća kompetencija jasno strukturiranje tj, pronalaženje učinkovitog obrasca nastave. S tim je povezano dobro razrađivanje ideje pomoću dodatnih materijala i izvora informacija koji će činjenice međusobno učvrstiti logičkim vezama. Kao petu kompetenciju dr. Kovačić naveo je motivirajuće zaključke tj. sažetke na kraju sata koji podsjećaju na bit teme.

Posebno je istaknuo jezičnu kompetentnost. Govornik se mora točno i jasno izražavati, mora iznadprosječno vladati materinskim jezikom, poznavati istančane razlike u terminima u temama koje iznosi, odnosno predaje. Zdrav glas je početni zahtjev – rekao je – dodavši važnost prikladnih vokalnih izraza. Ta kompetencija obuhvaća kultiviran glas, primjeren ton glasa i glasnoću što se postiže fonetskim vježbama. Ukorak s verbalnom komunikacijom ide neverbalna komunikacija – govor tijela, izgled, geste, mimika lica, kontakt očima.

Deveta kompetencija je vjerodostojnost koja potiče kritičko razmišljanje. Uvjerenja, vrijednosti i stavovi koje vjeroučitelji promiču potiču vjeroučenike na kritičko razmišljanje te stoga trebaju biti potkrijepljeni osobnim svjedočanstvom življenja.

Dr. Kovačić je zatim naveo kao kompetenciju naveo vještu upotrebu vizualnih pomagala, koja je posebno do izražaja došla u novim okolnostima. Istaknuo je da će pozornost privući zanimljivim sadržajem i njegovom aktualizacijom, a ne primjerice povisivanjem glasa.

Kao posljednju kompetenciju naveo je uvjerljivost i kompetentnost za što je važno kontinuirano vježbanje i usavršavanje.

Potom je rekao da je cilj govornika poučiti slušatelja, ali i zabaviti i/ili ganuti ga što je još u antičko vrijeme definirao Ciceron. Pritom je ključno da vanjski izričaj proizlazi iz srca i bude u skladu s njime.

Kako su nastavnici vokalni profesionalci dr. Kovačić na kraju je predložio i demonstrirao nekoliko vježbi za vokalnu higijenu. Istaknuo je da pozornost valja usmjeriti na jačinu glasa, intonaciju, artikulaciju, tempo, disanje i dikciju. „Vježba je temelj svakog uspjeha jer će prosječno nadareni govornik vježbom jako mnogo postići“, naglasio je, dodavši da „samo praksa i vježba mogu razvijati govorničku sposobnost“.

Četiri temeljne vježbe za glas i izgovor koje je dr. Kovačić preporučio te uz pomoć vjeroučiteljica pokazao, kao i ostale vježbe, mogu se pronaći u knjizi prof. Gordane Varošanec-Škarić „Fonetska njega glasa i izgovora“.