Susret koji je okupio stotinjak vijećnika i desetak svećenika iz većine župa svih šest dekanata biskupije započeo je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva pozdravom domaćina susreta i biskupijskog povjerenika za župna pastoralna vijeća mons. mr. Tomislava Šporčića koji je poručio: „Okupili smo se na Misijsku nedjelju jer svi smo mi misionari koji se borimo da Riječ Božja prodre u srca svih ljudi“. Uslijedila je Služba riječi koji je predvodio generalni vikar biskupije mons. mr. Marinko Miličević. Govorio je o važnosti molitve „kroz koju nas Bog brani u svim životnim poteškoćama“. Moliti valja svagda i u njoj moramo biti postojani a svoj mentalni sklop moramo pretvoriti u molitveni. Najbolji primjer za to nam je Isus Krist koji je bio u stalnoj molitvenoj relaciji. S 12 godina je otišao u hram, molio se kod krštenja u Jordanu, 40 dana je proveo u pustinji, a svake subote je odlazio u sinagogu prikupljajući novu snagu za evangelizaciju. Molitva treba biti iz srca. Molitva treba biti spontana, ali se treba znati vratiti i na formativnu, zaključio je mons. Miličević.

Susret je nastavljen u kino dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta. Biskupijski povjerenik za pastoral mons. Šporčić podsjetio je na redovitost ovakvih susreta još od pastoralne godine 2004/05. kada je bila Godina euharistije za cijelu Crkvu, a od tada se svake godine na tom susretu i službeno predstavljala tema Gospićko-senjske biskupije za nastupajuću pastoralnu godinu.

Dr. Vranješ je u prvom dijelu predavanja govorio o aspektima pastorala u djelovanju župnih pastoralnih vijeća, o onome što su ona i što trebaju biti. Na tom polju ima dosta izazova od 1983. godine kada je donesen novi kodeks Kanonskog prava. Vijeća se oformljuju svake četiri godine, no iskustva s njihovim djelovanjem, barem prema mišljenju predavača iz Riječke nadbiskupije nisu najbolja. Postoji dualnost mišljenja da su ona ili elitni klub po volji ili nasuprot župnika ili župni parlament. Istina bi trebala biti u sredini. Župni vijećnici bi trebali biti eminentni svjedoci žive vjere u sredini i zauzeti oko poslanja Crkve. Svatko od nas treba biti misija sam sebi i raditi na sebi kako bi bio angažirani vjernik. ŽPV nije elitni klub već osobe koje se odlikuju živom vjerom i životom da kao takvi predstavljaju zajednicu i da kao takvi donose najbolje odluke za župu. Njihovo djelovanje ne treba svesti samo na savjetodavnu ulogu i svećenici se tu ne smiju ponašati klerikalistički. Niti jedan svećenik ne može sam donositi sve odluke nego treba tražiti pomoć bližnjega kod donošenja odluka. Klerikalci misle da sve mogu sami i da za to traže povlastice. Još je papa Ivan Pavao II. istaknuo opasnosti klerikalizma u svojoj pobudnici Radost evanđelja. Problem je i paternalizam koji tretira vjernike na infantilizirajući način. Svećenici i vjernici trebaju na temelju savjeta doći do što boljih zaključaka te raditi na duhovnim i socijalnim predispozicijama župe. Primarno treba raditi na pastoralu kao susretu s Bogom i braćom i sestrama. Pri tome je bitna kvaliteta naše vjere, važno je da je zdrava i izgrađena. Jer, nije dobar vijećnik onaj koji je dobar glazbenik i pjevač, a slab vjernik te razbija župnu zajednicu. ŽPV je vjerska zajednica susreta u vjeri. Vijećnici su osobe koje se okupljaju i povezuju te grade zajedništvo. Raj je u konačnici savršeno zajedništvo s Bogom a pakao je prekid relacija s Bogom, pa je naše teološko znanje i iskustvo razlog da Bog od nas više očekuje.

Dr. Vranješ je govorio i o pastoralu mladih i obitelji kao najvažnijih područja rada ŽPV-a za iduću godinu koja je u znaku Godine mladih. Nije dovoljno samo ići u crkvu, već se treba angažirati, zaključio je mons. Miličević te od narednih susreta istaknuo susret Caritasovih djelatnika u Ličkom Osiku, proslavu 20. obljetnice osnutka biskupije u Gospiću 25. ožujka 2020. kada će misu predvoditi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, te biskupijsko hodočašće u Rim od 16. do 21. veljače iduće godine.