Na toj je temi krajem prošlog mjeseca obranila i doktorsku disertaciju, nudeći na primjeru revizije Stepinčeve osude model na koji bi se mogle osloniti i buduće revizije nepravednih odluka komunističkih sudova.

U svojoj se disertaciji fokusirala na komunističke presude iz razdoblja prvih godina nakon rata. »Prema literaturi i provedenim istraživanjima proizlazi da su samo na području Zagreba tijekom 1945. osuđene na smrtnu kaznu i pogubljene 342 osobe, a jugoslavenski komunistički vojni sudovi u godinu su dana (od jeseni 1944. do jeseni 1945.) na teritoriju Hrvatske osudili približno 5200 osoba, od čega je oko 1500 osoba osuđeno na smrt strijeljanjem ili vješanjem. Istraživanja su pokazala da su ljetni mjeseci 1945. bili ‘udarno’ vrijeme rada sudova jer je od navedenog broja osuđenih i pogubljenih 1945. u Zagrebu, u ljeto osuđeno njih 244. Prema podacima Županijskog suda u Zagrebu podneseno je 50-ak revizija, što je neznatan broj u odnosu na navedeni broj osuda«, objasnila je dr. Pavelin.

U razgovoru je iz perspektive pravnih znanosti objasnila kako su izgledali mehanizmi komunističkog poratnog krojenja »pravde«. »Uporno su se isticala načela Narodnooslobodilačkoga pokreta bez opisa tih načela. Iz takvoga izričaja propisa nameće se zaključak da ili nije bilo potrebe propisivati i nabrajati načela NOP-a jer su ona bila notorna ili je ciljano sucima ostavljen širok prostor za tumačenje propisa uz istodobno širok prostor za političku kontrolu tih sudaca«, napomenula je u razgovoru dr. Pavelin.

U razgovoru se dotaknula i diskrepancija između broja revizija podnesenih na županijskim sudovima i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. »U odnosu na zakonski uvjet osnovanosti revizije da je do osude došlo ‘zlouporabom političke moći’ prema sudskoj praksi Vrhovnoga suda RH nije dovoljno naznačiti kako je očito da je do osuđujuće presude došlo zlouporabom političke moći jer su prekršena priznata načela pravne države. Iz prakse proizlazi da se ne može, po nekom automatizmu, izvesti zaključak o postojanju zlouporabe političke moći. Potrebno je dokazati u postupku revizije koja su načela prekršena i na koji način u konkretnom postupku neovisno na kojem je ‘revolucionarnom’ propisu osuda temeljena. Prema praksi Županijskoga suda u Zagrebu, bez ulaženja u konkretne činjenice pojedinoga slučaja, već činjenica da je do osude došlo na temelju Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države pokazuje da je prekršeno načelo zakonitosti jer su tim propisom politički delikti opisani nedopustivo ekstenzivno i neodređeno, čime se krše sastojci načela zakonitosti nullum crimen sine lege certa i nullum crimen sine lege stricta«, obrazložila je dr. Pavelin.

Kao dobar primjer u uspješnosti revizija komunističkih sudova, dr. Pavelin istaknula je susjednu Sloveniju u kojoj je dosad pravno rehabilitirano više od 3500 nedužno osuđenih ljudi.