Dr. sc. Mališa opisala je konkretne pojave s kojima se susreću ljudi u timskom radu. S razumijevanjem za narav pojedinca, međuljudskih odnosa i ustroja ustanova, dala je dijagnozu stvarnosti i ohrabrila praktičnim preporukama razmatrajući temu „Prepoznati ljudske potencijale u suradnicima za zajedničko djelovanje i služenje u Crkvi“.

Svaki oblik i dinamika osposobljavanja i različitih vrsta formacija je put duhovnosti odozdo i duhovnosti odozgor, kao moguće mjere osobnog rasta i spremnosti da uvijek naviještamo, rekla je dr. sc. Mališa. Odnos duhovnosti odozdo i odozgor nije u suprotnosti nego u dinamičkoj napetosti. Ta napetost osobu muči i javlja se pitanje pomoćnih sredstava potrebnih u izvršavanju povjerenoga. Predavačica tu potporu naziva „štakama“ jer „normalno je da svi negdje nekad zbog nečega ‚škripimo‘. Ali, kad škripi i kad ne ide, nije normalno da se osoba ne posluži štakom“, rekla je dr. sc. Mališa.

„Ključ je u onome unutra, što je u nama. Iskustvo živoga Boga koje ide iznad svih naših znanja je pitanje osobnog odnosa s Bogom – to pokreće i to mijenja! A proces počinje u svjesnosti onoga što mi jesmo“, istaknula je dr. sc. Mališa, rekavši da je „širenje Evanđelja ostvarivo isključivo uz snagu odozdo i odozgor. Štaka poniznosti nosi snagu odozdo, izraz je iskustva Boga i naše stvarnosti života; koliko osoba to što jest uspijeva oplemeniti u dogovoru ili suradnji s Bogom“.

Prema autoru Grunu, „uspon Bogu počinje putem svjesnosti osobnih stranputica, neuspjeha i razočaranja sobom, zapravo grijeha, jer iskustvo nemoći posrtanja postaje mjesto iskrene molitve i prilike za osobni odnos s Bogom“.

„I Isus nije birao savršene ljude; od 12 apostola, znao je da će ga dvojica izdati. Biblija za uzore u vjeri ne stavlja savršene ljude, nego ljude koji u određenim trenucima života, prepoznajući vlastite grijehe (David, Šimun, Petar, Pavao), radikalno i svjesno odabiru Boga kao put, istinu i život – i tada svojim nesavršenim životima i djelovanjem oduševljavaju i uvijek osvajaju za Krista“, naglasila je dr. sc. Mališa.

Druga štaka koja osobi može pomoći su ideali, svetački primjeri, to nosi snagu odozgor. Dr. sc. Mališa je potaknula da se ljudima svraća pozornost na svetačke primjere. Pozvani smo nasljedovati ideale, jer životi i putovi svetaca ohrabruju i ulijevaju samopouzdanje da otkrivamo svoj poziv i jedinstvenu sliku koju Bog ima o nama.

Naše djelovanje trebao bi pokretati Krist kao svjetlo svijeta, koji je za sebe rekao da „stoji na vratima i kuca“: Posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.

U tom kontekstu, budući da zajednica dobro funkcionira ako su ljudski odnosi dobri, dr. sc. Mališa je rekla: „Ako suradnici nisu spremni kucati i otvoriti vrata, teško je biti drugima svjetlo, zbog te zatvorenosti. Jer to svjetlo nas nosi i ljudi u nama vide svjetlo.“

Dr. sc. Mališa definirala je ljudske potencijale kao „ukupna znanja, vještine, sposobnosti, kreativnosti i motivaciju kojom raspolaže subjekt, odnosno,  intelektualna i psihička energija koju je čovjek spreman dati i uložiti u razvoj i ostvarenje ciljeva“.

Upravljanje ljudskim potencijalima odnosi se na motivaciju, konflikte, međuljudske odnose, stres, hijerarhiju, stručnost, kreativnost, inteligenciju. Psihologija i pedagogija dokazuju da najčešće četiri aspekta motiviraju ljude u životu i vode ih. To su interes, važnost, očekivanja i zadovoljstvo.

„Interes nije nužno nešto loše. Pitanje je koji interes osobu vodi, koju važnost daje onome što radi. Koliko je čovjeku važno da što god čini, da ljudi vide da mu je Krist važan. Glede očekivanja, neki ljudi očekuju pljesak za sve što učine, a neki se neće gurati u prve redove; nego, sve će odraditi, pustiti i da drugi preuzmu zasluge, jer im je puno važnije da se djelo učini, da ide Božja stvar“, rekla je dr. sc. Mališa.

Upozorila je kako i neki unutar Crkve strahuju od broja u odazivu za sudjelovanjem u nekom događaju. Dr. sc. Mališa je istaknula kako je važno prepoznati da i dvije osobe, broj kojega i Isus spominje da je s njima, znači dvije obitelji; pet osoba je pet mogućih susreta, to je pet mogućih promjena života.

Glede očekivanja, dr. sc. Mališa je rekla da se u djelovanju ne mogu ispuniti sva očekivanja i svi zahtjevi, ali važno je dugoročno vidjeti što je važno. Osoba koja nosi odgovornost može doživjeti umor i osjećaj samoće, jer odgovornome nije svejedno kakav odjek to što čini ima u drugima i što ako u svemu tome ima „vezane ruke“.

Čovjeka motiviraju sadržaj, uspjeh, odgovornost i samostalnost. Dragocjeno je kada osobi netko povjeri odgovornost i čuje je, dopusti joj da učini povjereno, pa i da popravi ako je potrebno, a da je u tome samostalna.

„Što vodi moje ponašanje u nekom djelovanju? Da uvijek kimam glavom, da nemam mišljenje? Da ne kažem što mislim jer to nije oportuno? Da se kaže da je sve super u grupi iako se vidi da netko redovito minira? Ili ću reći, ljudi, hajdemo vidjeti kako i što možemo učiniti“, potaknula je dr. sc. Mališa na preispitivanje konkretnim pitanjima s kojima se osobno susrećemo.

„Što god radili, koliki god bili zahtjevi, dok smo mi Božji i dok smo u sebi dobro, sve izvana možemo podnijeti. Kada mi nismo dobro, reagiramo na svaki korak drugoga“, poručila je dr. sc. Mališa. Osobu demotiviraju loši uvjeti, neuvažavanje i nepravda.

Dr. sc. Mališa govorila je i o stvarnosti konflikta čije su posljedice frustracije i stres.  Konflikti se nazivaju i sukobom interesa dviju suprotnih strana. Interes nas motivira, a u grupi postoje različiti interesi. „Konflikti su pojava koja će se uvijek javljati u bilo kojem okruženju, jer gdje god se nalaze ljudski potencijali, uvijek će doći do oprečnih mišljenja, podjela, drugačijeg viđenja, drugačijih misli i vizija“, rekla je dr. sc. Mališa, istaknuvši da svi konflikti nisu štetni po grupu i ne treba ih pod svaku cijenu suzbijati.

„Konflikt je normalna pojava. Ljudi koji su protiv nas mogu skrenuti pažnju na ono što ne funkcionira i dati novu perspektivu i ideju. Osoba koja nam ne odgovara drži nas budnim, moramo više paziti i drži nas u formi“, poručila je dr. sc. Mališa. Zato svi konflikti nisu štetni. Voditelj treba preuzeti odgovornost, jer je normalno da netko nekome nije simpatičan i da se netko s nekim ne slaže.

Konflikt je jače izražen kod neriješenih egzistencijalnih pitanja. U organizaciji je to pitanje plaće, promaknuće, pohvala, oblik naklonosti, nešto što je osobi važno.

Količina nezadovoljstva koja se nakuplja zbog potreba i poteškoća koje se ne komuniciraju u sučeljavanju različitih mišljenja, osobu može dovesti do frustracije. A „frustracija je osnovni preduvjet za konfliktno stanje. Frustracija nastaje prije konflikta i vodi konfliktu. Što je više ljudi nezadovoljno i frustrirano s nečim u nečijem upravljanju, to će se prije javiti konflikt. Ljudi su izgubili osjećaj za biti s Bogom, da s Bogom prihvaćaju svoje nedostatke, kao i poniznost da osoba može prihvatiti da nije savršena; da to ljudi vide i da će imati različita mišljenja o tome“, rekla je dr. sc. Mališa.

Glede konflikta s razine potreba i motiva, dr. sc. Mališa je navela tri vrste konflikta: konflikt dvostrukog privlačenja nastaje u nama, kad imamo dvije jednako važne i privlačne stvari; kada treba balansirati između više odgovornosti koje  obavljamo. U konfliktu dvostrukog odbijanja osoba mora učiniti jednu od dvije neugodne stvari. Dakle, kad se u grupi moraju riješiti problemi, što god odgovorni odabrao učiniti, jedna strana će biti nezadovoljna. U konfliktu istovremenog privlačenja i odbijanja, osoba se osjeća kao razapeta što učiniti, jer je prema nekoj osobi ili predmetu istovremeno nešto odbija i privlači.

Kršćanski gledano, to se može promatrati u duhu raspeća. „Pitanje križa je otvorenost da primam udarce jer to je poziv naviještanja, poziv nasljedovanja Krista. Osoba je ‚pribijena‘ i sve ide k njoj, dobro i loše. Svatko misli da osobu  može lupiti, a čovjek se pritom ne može braniti, jer je prikovan. Zato nam treba snaga koju Gospodin daje“, rekla je dr. sc. Mališa.

Opisala je i četiri vrste konflikte: intrapersonalni, interpersonalni, intraorganizacijski i interorganizuacijski. Intrapersonalni je sukob sa samim sobom. Pritom osoba svoje unutrašnje konflikte prenosi na ostale članove skupine i tako u grupu unosi tenziju i konflikt. „Ako je osoba u grupi nekooperativna, neodlučna, izbjegava rizik ili povlači se u sebe, znači da je sama sa sobom pritisnuta u nekom konfliktu. Neki ljudi su verbalno agresivni, imaju naglašeni egoizam, netolerantni su, požuruju. Nekad su ljudi u depresiji, imaju strah od budućnosti, nepovjerenje prema suradnicima, osjećaj izgubljenosti i bezizlaznosti. Nekad ljudi pokazuju nezainteresiranost za posao, često mijenjaju raspoloženje, promjene u ponašanju; ili su ravnodušni, pasivni, nezainteresirani i zanemaruju obveze“, opisala je s kakvim se sve osobnostima susreće u timu.

„Nekad se ima dojam da je u Crkvi sve crno. Mislim da u Crkvi ima puno ljepote i nevjerojatne snage, toliko mladih, obitelji. Ali tu ljepotu i snagu ne vidimo jer smo zasipani negativnim zahtjevima, rokovima, neispunjenim očekivanjima“, upozorila je dr. sc. Mališa. Intraorganizacijski konflikt je sukob interesa ili vrijednosti. Konflikti interesa najčešći su u borbi za vlast i vodeće funkcije, a konflikti vrijednosti su dublji jer ljudi ne dijele ideje.

„Konflikti su redoviti, uvijek će ih biti i treba ih rješavati. Različite su vrste i različitog intenziteta a odgovaraju i na neke naše osobne frustracije koje svi imamo zbog neadekvatnosti u nečemu što smo htjeli ili mogli učiniti, zbog različitih motiva koji ljude vode. To dovodi do umora, a onda je smanjena radna sposobnost. Javlja se kognitivni umor jer je osobi sve na srcu, zna što bi trebalo učiniti i što se objektivno može učiniti. Javlja se opterećenje kao količina kognitivnog napora ili truda potrebna za izvršiti neki zadatak“, rekla je dr. sc. Mališa.

Na sve s čime se ljudi suočavaju u osobnim odgovornostima i međuljudskim odnosima, dr. sc. Mališa ohrabrila je duhovnim poticajem pape Franje koji govori o nadi. Istaknula je važnost konstruktivnog razlučivanja koju treba prožimati s vjerom i primjerom ukazivati na vrijednosti.

Papa Franjo je rekao: „Nada se u prvom trenutku otkriva kao sposobnost odmjeravanja svega i izvlačenje najboljega. Razlučivanja, a ono podrazumijeva pozivanje na vrijednost i čvrsto je isprepletena s vjerom. Nada vidi dalje, otvara nove horizonte, poziva na nove dubine. Nada je mjesto našeg odaziva Kristu, ostvarenje našeg zvanja. Ovdje nam uskrsli Gospodin dolazi ususret u znakovima koje moramo prepoznati u vjeri i odgovoriti u ljubavi.“

Nada oslobađa, ali i poziva, ohrabrila je dr. sc. Mališa: „Dinamika nade oslobađa od determinizma i prepreka kako bi izgradili svijet slobode. Nada poziva na povratak zajedništvu, da budemo odvažni i kreativni; poziva na besplatnost, slavlje; odoljeti tiraniji utilitarizma i gorčine prepoznavanjem Božjih darova; poziva na klanjanje i zahvalnost, učiti susretu sa živim Bogom.“

„U Crkvi nam trebaju vođe koji su okrenuti izvrsnosti, ali prije svega govoru o svetosti. Ljude treba voditi prema svetosti. Krist je neodoljiv! Vođe bi trebali motivirati ljude za Krista, za upoznavanje i življenje vlastitog poziva. Bog daje uvijek više od očekivanoga“, istaknula je dr. sc. Mališa. Vođe stvaraju misiju, motiviraju druge da ih slijede i zajedno postižu ciljeve. Vođe trebaju nadahnjivati druge da zajednički idu prema viziji koja uključuje ljude i aktivnosti koje vode prema bitnome.

„Neki ljudi imaju autoritet ne zato što imaju moć ili vlast, nego samim time što jesu i načinom na koji funkcioniraju. U izazovnim situacijama, vođe će i bez formalne titule ‚iskočiti‘; skupina će ih intuitivno prepoznati, vjerovati u njih i slijediti“, poručila je dr. sc. Mališa. Prema John Kotteru, vodstvo podrazumijeva „usklađivanje ljudi s vizijom, što uključuje izvrsnu komunikaciju, motivaciju i inspiraciju“.

„Vodstvo se koncentrira na ljude, zaposlenike i poduzimaju se aktivnosti kako bi dali sve od sebe u učinkovitosti“ rekla je dr. sc. Mališa. Važan zakon vodstva je povjerenje. „Povjerenje vodi rezultatu, ali i izdaji od strane onih kojima je osobni probitak važniji od dobra zajednice“, upozorila je dr. sc. Mališa, poručivši sudionicima: „Morate računati i na izdaju. Ljudi će vas zbog osobnog probitka iznevjeriti. To je i Isus doživio. Na to treba biti spreman i to nije drama – jer vaša vjera i vaš trajni cilj je puno širi i ne moraju ga svi do kraja razumjeti“, ohrabrila je dr. sc. Mališa. Zato je vjera u dobro i uspjeh jača od podmetanja i izdaja. Ljudi imaju različite perspektive, važno je razumjeti iz koje perspektive netko govori.

„Izvrsni vođe moraju biti pravedni i jednaki u mjerilima prema svima. Zato vođe nemaju problema u odnosima s drugim ljudima, ali mnogi drugi imaju problem s njima“, rekla je dr. sc. Mališa.

Vještina upravljanja i komunikacije će pomoći da bolje naviještamo. Učinkovitost rada ovisi o dobroj organizaciji i o spremnosti da služimo. „Može se super organizirati, ali ako to netko ne odradi s ljubavlju i izvan radnog vremena, teško je slijediti viziju koja je dana“, rekla je dr. sc. Mališa.

Ako se pouzdajemo samo u metode modernog svijeta, to je možda znak manjka vjere, upozorila je dr. sc. Mališa, rekavši: „Metoda je nebitna u odnosu na sadržaj. Ako nema sadržaja, da ne znam kako prezentiramo, ne ostvaruje se uspjeh“, rekla je predavačica.

Glede umora i osjećaja samoće zbog nošenja odgovornosti ili vezanih ruku, dr. sc. Mališa je ohrabrila porukom: „Budimo svjesni da je Bog Gospodar, Bog sve vodi i on ima svoje vrijeme. To je najteže – pitanje strpljivosti i spremnosti da mi sijemo a drugi će žeti. Ali, to ne znači da to što smo sijali nije dobro, nego samo da vrijeme žetve nije sada“.

Dr. sc. Mališa najvažnijim smatra voditi ljude prema svetosti. „Svaku zajednicu čine svete i grešne osobe, zajednicu se gradi u dobru i zlu. Svi smo pozvani na svetost, a svet se ne postaje sam, već dijeljenjem, prihvaćanjem i integriranjem lošeg u nama i drugima. Prihvaćanje je uvjetovano ljudskom i kršćanskom zrelošću, npr., koliko se osoba može nositi s time da joj netko prkosi i radi inat. Ne zaboraviti i bratsku opomenu, da jedni drugima kažemo potrebno, u stalnom preoblikovanju vlastite uloge i djelovanja. Rekavši što mislimo dali smo na lijepi način priliku za nešto učiniti, a što će drugi učiniti, to je drugo“, rekla je dr. sc. Mališa.

„Pastoralni projekti i sve što činimo neka budu da ljude vodimo Bogu i da im pomognemo da svatko na svoj način dođe do osobne svetosti i Gospodina. Za to trebamo znati dijeliti, prihvaćati jedni druge i znati integrirati loše u nama. Bez obzira na sve studije, metode, znanja i aktivnosti, najvažnije je da Bogu damo apsolutno prvenstvo. To nekad zaboravimo i ponese nas aktivizam“, upozorila je dr. sc. Mališa, poručivši: „Bog je otac! Kad vam bude naporno i zahtjevno, toga se sjetite i time se vodite, a Bog će nadopuniti.“

Zaključno je ohrabrila poticajem o. Jacquesa Philippea: „Samo ako Bogu damo apsolutno prvenstvo u odnosu na sve ostalo, posao, međuljudske odnose, moći ćemo uspostaviti ispravan odnos prema stvarima, biti angažirani ne gubeći potreban odmak, imati nutarnju slobodu i ujedinjen život. U protivnom ćemo postati neosjetljivi, nemarni ili navezani, obuzeti, rastreseni i nepotrebno zabrinuti. Veza s Bogom koja se stvara u molitvi bitan je element naše životne stabilnosti. Bog je stijena, njegova ljubav je nepokolebljiva. On je ‚Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene‘ (Jak 1, 17).“