Njegova je knjiga „Digitalna demencija“ već prošle godine podigla podosta prašine u hrvatskom javnom prostoru jer je upozorila na štetne, kadgod i nepopravljive posljedice uporabe novih digitalnih tehnologija i medija u djece i mladih.

Sugovornik, koji je osim s područja psihijatrije stekao i doktorat s područja filozofije, sklon je kritički promišljati o utjecaju novih tehnologija ne samo na zdravlje nego i na čovjeka kao takvog. U Zagreb je došao da bi sudjelovao na nedavnome međunarodnom znanstveno-stručnom skupu „Mozak i um: promicanje dobrobiti pojedinca i zajednice“, koji je održan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ali i kako bi sudjelovao na predstavljanju svoje nove knjige „Usamljenost: neprepoznata bolest“ na hrvatskom jeziku. 

Tako razgovor s ddr. Spitzerom teče u dva smjera. Govoreći o štetnim posljedicama prekomjerne uporabe digitalnih tehnologija po djecu i mlade, ddr. Spitzer je iznio stav, zauzet na temelju stručnih spoznaja, o tzv. digitalizaciji školstva. „Raspoloživi podaci jasno govore da digitalizacija škola ide na štetu učenja. Ako je to poznato, a ipak se izdaje silan novac da bi se digitaliziralo školstvo, dolazimo do apsurda: ulaže se velik novac da bi se postigli lošiji rezultati”, kaže među ostalim sugovornik.

U drugome dijelu razgovora ddr. Spitzer predstavlja usamljenost kao „bolnu, zaraznu i ubojitu bolest“, govori o čimbenicima koji pridonose njezinu širenju, ali također iznosi smjernice kako pomoći osobama koje pate od usamljenosti. „Epidemiolozi su pitali ljude: ‘Imate li visok krvni tlak? Jeste li pretili? Pušite li? Pijete li?’ Uz ta pitanja postavili su još jedno: ‘Jeste li usamljeni?’ Rezultat je bio zapanjujući: usamljenost je ispala daleko rizičnija od svih ostalih čimbenika. Mehanizam je zapravo jednostavan i danas vrlo dobro poznat. Usamljenost uzrokuje stres, a stres dovodi do mnoštva smrtonosnih oboljenja”, opisuje, među ostalim, ddr. Spitzer