Uvodeći u predavanje prof. Vrček govorio je o neosmišljenoj proizvodnji kemijskih tvari što je rezultiralo eksponencijalnim rastom kemikalija na tržištu, u okolišu i životnom prostoru. „Prema najnovijim procjenama znanstvenika danas se trguje s više od 350 tisuća vrsta kemikalija, što je tri puta više od brojke 85 000 koja se desetljećima koristila kao upozorenje da je čitav planet natopljen kemijskim proizvodima. Zastrašujući je podatak da štetnost najvećeg dijela tih kemikalija, tek njih par stotina, nikada nije ispitana“, uputio je predavač i naglasio kako je „kemikalizacija životnoga prostora, uz klimatske poremećaje i gubitak bioraznolikosti, jedan od gorućih ekoloških problema. No, dok su teme o globalnom zagrijavanju i ugroženim vrstama prisutne u medijskim, znanstvenim i političkim raspravama, impregnacija okoliša arsenalom štetnih kemikalija prolazi ispod radara javnosti. Poseban je problem kemijskog onečišćenja taj što ljudi nemaju dovoljno informacija o kemijskim tvarima koje svakodnevno završavaju u prirodi. U nedavnom izvješću Baskuta Tuncaka, posebnoga izvjestitelja za ljudska prava, koje je podnio na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, upozoreno je da su čak i temeljna ljudska prava ugrožena kemijskim onečišćenjem okoliša“.

Prof. Vrček potom je uputio kako su prema podacima izvješća sa skupštine UN-a, svakodnevni proizvodi, materijali i potrepštine glavni izvor kontaminacije ljudi štetnim tvarima, što znači da su kemikalije, koje štetno utječu na ljudsko zdravlje, postale dio svakodnevnoga okoliša. „U dnevnom boravku, kuhinji ili na radnom mjestu ljudi su prisiljeni na suživot sa štetnim kemikalijama. Ljudima je često oduzeta mogućnost da smanje ili spriječe izloženost neželjenim tvarima iz jednostavnoga razloga što o prisutnosti i svojstvima tih tvari – nemaju osnovne podatke. S jedne strane industrija, proizvođači i trgovci zanemaruju ili skrivaju podatke, a s druge strane nadležne institucije nemaju motiv ili znanje da rade posao za koji su plaćeni javnim novcem“.

Zaključujući izlaganje, prof. Vrček je rekao: „Rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da je sve manje ljudi čija krv nije onečišćena bifenolom A, glifozatom, polifluoriranim spojevima, ftalatima, parabenima, nanosrebrom ili triklozanom. Većina tih kemikalija hormonski su otrovi, mnoge su kancerogene, a mnoge su često – nepotrebne! Zdravstveni rizik suživota s takvim kemikalijama civilizacijski je neprihvatljiv. Štetnost takvih kemikalija često je znanstvena kontroverza, no to nije opravdanje da se slobodno emitiraju na tržištu. U izvješću, koje je odobrio visoki povjerenik za ljudska prava (OHCHR), doslovno piše: Službena pravila o tome što je sigurna granica onečišćenja često su političke odluke. U takvoj situaciji najbolja je preventiva zabrana, kao politički izraz poštivanja načela opreznosti“.

Sljedeća, treća korizmena tribina iz ciklusa Laudato si’ – o brizi za zajednički dom održat će se 18. ožujka u 19.30 sati o temi „Kultura tehnokracije i ekološka kriza”, a izlagat će prof. dr. Vladimir Dugalić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i predsjednik Katedre moralne teologije na istom Fakultetu.