Prof. Šimić prvotno je konstatirao da je povijest zapadnog mišljenja u značajnoj mjeri obilježena promišljanjem polariteta duh – tijelo. „Ta se polarnost, napetost, često pokušavala razriješiti bilo na uštrb tijela, bilo na uštrb duha. U slučaju prvog riječ je o različitim oblicima spiritualizma, u slučaju drugoga o različitim oblicima materijalizma. Iako je, naročito u patrističkom razdoblju pod utjecajem neoplatonizma, prednost često davana duhu, odnosno duši, Crkva je uvijek odbacivala svaki oblik dualizma, a naročito oštro manihejističku ontologiju tijela.

Usuprot svim oblicima dualizma, Crkva je isticala jedinstvo duha i tijela. U pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Drugog vatikanskog koncila u br. 14. to se formulaično iskazuje sljedećim riječima: corpore et anima unus – čovjek je dušom i tijelom jedan.

Uz snažno naglašavanje jedinstva duha i tijela, crkveno učiteljstvo Katoličke crkve je isticalo i sljedeće dvije tvrdnje: prvo, duša je bitno forma tijela i, drugo, duša je duhovna i besmrtna“, naglasio je predavač i pojasnio da navedene tvrdnje proizlaze iz skolastičke teološke tradicije.

„Iz ove teološke tradicije – koja naglašava jedinstvo duha i tijela – tumačeni su i biblijski pojmovi nefeš, basar, ruah, koji se nalaze u Starom zavjetu a na grčki su jezik prevedeni pojmovima psyche, sarx ili soma i pneuma. Potonji grčki izrazi prevladavaju u novozavjetnim spisima, naročito pavlovskim. Pomna biblijska egzegeza tvrdi: koristeći izraz psyche, sarx/soma i pneuma, apostol Pavao nije zagovarao gnostički dualizam, već je ukazivao na radikalnu alternativu pred kojom se nalazi čovjek: zasnivanje postojanja u sebi samome ili u spasenjskom odnosu prema Bogu, koji po Kristu daje Duha kao novo počelo života. To znači da u novozavjetnim spisima tijelo označava svojevrsnu autarkiju, zatvorenost u sebe sama, a duh vjeru u Isusa iz Nazareta kao Krista po kojemu u snazi Duha Svetoga imamo novi život“, pojasnio je prof. dr. Šimić.

U predavanju se pak onkraj klasično filozofskih pojmova poput forma ili supstancija, istaknulo da tijelo nije puko organičko tijelo koje se proteže u prostoru, da tijelo nije puka res extensa, već da je ponajprije riječ o otajstvu. To otajstvo se pokazuje u širokom luku od drugog poglavlja Knjige postanka pa sve do evanđeoskih izvješća o uskrsnuću. „Znanje o tijelu je retrospektivno, u potpunosti ćemo razumjeti što je tijelo tek kada se ono potpuno razvije, odnosno ekstenzira – na što upućuje evanđeoska prispodoba o sjemenu koje pavši u zemlju umire da bi donijelo stostruki rod“, zaključio je predavač.

Sljedeća korizmena tribina u Vikarijatu Osijek održat će se 27. ožujka s početkom u 19:30 sati, a o temi „Kako zrelo živjeti svoju spolnost?“ govorit će vlč. Đuliano Trdić, dr. med. mr. psych.