Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije o kumovima
Slavlje sakramenta sv. potvrde
Zagreb (IKA)
Nakon što smo se upoznali s uvjetima koje traži Crkva za prikladnost vršenja službe kuma prigodom sakramenta krštenja ili potvrde, u ovom tekstu želimo se upoznati i sa odlukama Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o službi kuma, a koje mogu pomoći u razumijevanju ove važne službe u Crkvi, objavljeno je na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije.
Ulaskom u razdoblje u kojem se u većem broju slave sakramenti kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija), povećava se i broj pitanja vezanih uz propisane uvjete o obavljanju službe kuma kod slavlja sakramenta krštenja i/ili potvrde. Stoga se želimo upoznati s odlukama o službi kuma u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje je donijela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, čije su sinodske izjave i odluke stupile su na snagu 25. prosinca 2022. godine.
Slavlje krštenja
Nakon govora o pripravi i oblikovanju slavlja za ovaj sakrament, u br. 65 Sinoda o službi kumstva piše:
65. Slijedeći drevni običaj, Crkva pri krštenju djece dio svoje brige za njihov kršćanski odgoj povjerava kumovima, koji će zajedno s roditeljima djetetu biti prvi svjedoci vjere i njegovi podupiratelji na tome putu. Kumovi, izabrani između vjernika uzornoga života i eklezijalne zauzetosti, kršteniku svjedoče da su po krsnome preporođenju stekli novu obitelj, Crkvu, pa se služba kumstva smatra pravom crkvenom službom (officium) koju prihvaćaju pred Crkvom i u ime Crkve. Kumstvom se posvješćuje da krštenje proširuje krštenikovu naravnu obitelj te da on stupa u zajedništvo djece Božje, koje tvori sveti Božji narod, Crkvu.
§ 1 Stoga će se s posebnom brigom paziti da službu kuma na krštenju preuzimaju vjernici katolici koji su, u skladu s kanonskim odredbama, prikladni za službu kumstva.[1] To će biti osobito važno u slučajevima kada ne postoji sigurnost da će roditelji moći preuzeti ili obećati brigu za kršćanski odgoj djeteta, u skladu s naukom Crkve.
§ 2 Neka se u tome smislu, bez velikoga razloga i bez dopuštenja mjesnoga ordinarija, izbjegava svako odstupanje od kanonskih odredaba o uvjetima za kumstvo na krštenju, kako bi se otklonile neujednačenosti u pristupima i nejasnoće o smislu te službe. Usprkos činjenici da je ta služba katkad izvor poteškoća i prijepora, služba kumstva, ispravno postavljena i shvaćena, može iznova postati dragocjena pomoć u pastoralnim nastojanjima u župnoj zajednici, osobito u slučajevima kada obitelj ne pruža dovoljno jamstvo za djetetov kršćanski odgoj.
§ 3 Čuvat će se odredba da na krštenju bude samo jedan kum ili kuma, ili kum i kuma.[2] Vrjednujući službu kumstva neka ne izostane nastojanje i preporuka roditeljima i kumovima da krsni kumovi preuzmu službu kumstva i pri slavlju sakramenta potvrde, ako za to ne postoje zaprjeke ili velike poteškoće. U tome smislu, uz prikladnu pouku, poticat će se i krizmanike da za kumove na sakramentu potvrde izaberu svoje krsne kumove.
§ 4 Krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici može biti samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.[3] Za to dopuštenje neka se prethodno zatraži Nadbiskupovo mišljenje.
Slavlje sakramenta potvrde
Kako je bilo i kod sakramenta krštenja, tako i ovdje Sinoda nakon govora o pripravi i oblikovanju samog slavlja sakramenta potvrde, u br. 68, § 6 piše i o službi kuma:
„Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta. Zadaća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i preuzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvrde.[4] Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zadaću te da ispunjava sljedeće uvjete: »da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Katoličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vršiti službu kuma«[5]. U skladu s time, kum na krizmi »ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan«; kum također ne može biti »netko tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici«[6]. Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja“.
Isti broj u sljedećem paragrafu još naglašava:
§ 7 Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slavljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim svečanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se prima u sakramentu.[7]
Više o službi kuma
Ovdje su prikazane samo odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o službi kumova, a više o uvjetima i o samom službi kumstva može se pročitati:
§ Kumovi
§ Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine roditeljima krizmanika
§ Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Glas Koncila, Zagreb, 2008.
§ Matija Berljak, Kumovi. Svjedoci. Krst-potvrda-ženidba, Glas Koncila, Zagreb, 2010.
Zaključak
Čitajući govor Crkve o službi kuma prigodom slavlja sakramenata krštenja ili potvrde, oni koji već jesu kumovi imaju mogućnost svoju službu obogatiti, a oni koji će tek postati kumovima imaju smjernice koje im mogu pomoći da svoju službu jednoga dana mogu obavljati u punini i u skladu s propisima Crkve, ne zaboravljajući da su upravo kumovi oni koji svom kumčetu pomažu da raste u vjeri, kako bi kumče „živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio.“