Drugi dan devetnice uoči Stepinčeva u Krašiću
Drugi dan devetnice uoči Stepinčeva u Krašiću
Krašić (IKA)
Drugoga dana devetnice uoči Stepinčeva u Krašiću, na blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnicu, 2. veljače misno slavlje u krašićkoj crkvi Presvetoga Trojstva predvodio je preč. dr. Jakov Rađa poručiviši da se "živi slobodno, tj. u ljubavi – tako da se predaje Bogu".
Preč. Rađa u propovijedi je tumačio Evanđelje po Luki – „Isus nam želi pomoći da znamo živjeti”. Josip i Marija sve čine kako propisuje zakon, prilagođavaju se pravilima, što govori da se život ne mijenja izvana nego iznutra, poštujući pravila. Treba mijenjati način gledanja, ponekad za najveću promjenu ne treba mijenjati ništa osim načina na koji se taj zakon vrši. Isus nam želi pomoći da znamo živjeti novost, ljubav, predanje u okvirima koje naš život ima, istaknuo je propovjednik.
Navevši pet situacija koje su u židovstvu predviđale čišćenje, pojasnio je važnost čišćenja. „Došli smo ovamo u crkvu na blagdan Prikazanja Gospodinova da bismo se očistili, da bi naš pogled na te važne velike stvari bio Božji, ne naš”, istaknuo je propovjednik. Ponavljajući riječi iz čitanja dana: „Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića”. Dakle uzimam ono najvrjednije što imam – prvorođeno dijete i predajem ga Bogu. Ili predajem Bogu grlicu i golubića umjesto svog sina, a oni su sjećanje da to dijete nije moje nego Božje, upozorio je preč. Rađa.
U gesti Josipa i Marije vidimo životni stil – kako žive ljudi koji znaju živjeti: uzimaju najvrednije što imaju – prvorođeno dijete – i daju ga Bogu, želeći reći: Bože, nije moj nego tvoj. Ako uistinu želiš biti otac i majka potrebno je predati svoje dijete Bogu jer je to jedini put u slobodu. Ali, ne samo dijete, nego i vlastito majčinstvo, očinstvo; vlastitu muževnost, ženstvenost; vlastiti život i vlastitu smrt, poručio je preč. Rađa.
Pojasnio je da to Evanđelje govori o slobodi – biti kršćanin znači biti čovjek koji je slobodan, prvenstveno od sebe, a onda i od tuđih očekivanja. Samo je jedan put do slobode, tj. ljubavi, jer bez slobode nema ljubavi. A taj je da sve važne stvari u svom životu predamo Bogu. Mi, kršćani, danas iz ovog odlomka učimo kako se živi slobodno, tj. u ljubavi – tako da se predaje Bogu, poručio je propovjednik.
Ako tako živimo, kamo nas to dovodi, upitao je, i osvrnuo se na proročicu Anu. Primijetio je da je to prvi put da se u Bibliji kaže proročica. To je „kći Penuelova, iz plemena Ašerova” – žena koja je dio jednoga plemena i kći jednoga čovjeka, drugim riječima, žena jedne tradicije. Bog je već sve rekao, proroštvo se ne improvizira. Ako se želi razumjeti što Bog govori da bi se prenijelo, treba imati odnos prema Svetom pismu, čitati što Bog govori, upozorio je propovjednik.
Nadalje, žena „odmakla u godinama” – znači da je bila mudra. Proroštvo nema veze s djetinjastim pristupom životu, očekivanju da život bude poslušan njima. Prorok zna da život ima svoja pravila i da je neočekivan, zna ulaziti u krivine života i izvlačiti najbolje. I naposljetku „nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte”. Lukino evanđelje govori dakle o ženi koja je puno patila, napomenuo je preč. Rađa, poručivši da nema proroštva bez patnje, muke.
No, ta žena nije samo trpjela, ima još jednu karakteristiku: „Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu”. Kada patnja postane odnos s Bogom, postane molitva, onda čovjek postaje mudar i drugima može toliko toga reći, istaknuo je preč. Rađa.
„Na današnji dan pozvani smo na čišćenje, pozvani smo svoj život, i to ne bilo koje stvari nego one najvrednije, najvažnije, predati Bogu, živjeti ih pred Bogom – ne sami nego predati u Njegove ruke”, da ne budu naši nego Božji, jer On ih može preobraziti. Ako se tako živi, ako se patnja pretvara u molitvu, Bog će nam dati proroštvo, da ga se vidi svugdje i u svemu, u malim stvarima, u sitnicama gdje se Bog najčešće skriva, zaključio je propovjednik.
Devetodnevnom pripravom za proslavu 62. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca želi se zahvaliti Bogu na daru Stepinčeva života i svemu što je učinio ne samo za Katoličku Crkvu, Crkvu u Hrvata, već za cijeli hrvatski narod. Trećega dana, 3. veljače, duhovna priprava počinje molitvom krunice u 17 sati i nastavlja se misom koju u 18 sati predvodi križevački vladika Milan Stipić.
Središnje euharistijsko slavlje na samo Stepinčevo, 10. veljače, s početkom u 10.30 sati predvodi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.