Djeca i mladi u radionicama s animatorima i odgojiteljicama imali su svoje zasebne programe, a svi sudionici zajedno su sudjelovali na misi, molitvama, za stolom te igrajući tombolu koja je postala prepoznatljiv događaj na svakoj školi.

Predavač mr. don Pavao Gospodnetić, župnik župe sv. Petar – Supetar na otoku Braču, na početku prvog predavanja „Psihološko-društveni vid krize“ razjasnio je pojam krize s naglaskom da je to vrijeme prosuđivanja kao i prolazno teško stanje.

Uzroci krize u braku

Sudionicima je prenio rezultate nekih istraživanja o uzrocima krize u braku. Jedno je rađeno sa supružnicima koji sudjeluju u životu Crkve, a drugo s onima koji su se već rastali. Odgovori su drugačiji. Među onima koji pretpostavljaju što bi bilo razlog eventualnog kraha braka su nevjera, ljubomora, nedostatak komunikacije i nerazumijevanje među supružnicima te ovisnosti. Tu su i nezrelost osoba, teško dogovaranje oko odgoja djece, roditelji supružnika, različiti svjetonazori, nedovoljno i nekvalitetno vrijeme hodanja, odsutnost zajedništva, zahlađenje odnosa itd. Razmišljajući o svakom od razloga predavač je skrenuo pozornost kako krize treba rješavati dok su male, a ne to izbjegavati.

Oni koji su se rastali kao uzroke su naveli nerazumno ponašanje odnosno nesposobnost ostvarenja zdravih kompromisa i dogovora, stalno nametanje krivice, nezainteresiranost za zajedničke interese i sl., a zajednički nazivnik za sve to bi bio nedostatak emotivne zrelosti. Nezreli ljudi ne znaju ostvarivati zdrave kompromise i dogovore jer im je kompromis i pristajanje na nešto tuđe prevelik napad na integritet osobe, kazao je predavač. Tu su zatim nasilje u obitelji; ovisnosti o kocki, alkoholu i drogi; bračna nevjera; ovisnost o internetu, neravnomjerno raspoređeni kućanski poslovi, nedostatak vremena… Na zapadu svaki peti par u opisu razloga rastave navodi društvene mreže, primijetio je mr. Gospodnetić. Istaknuo je kako s obzirom na nedostatak vremena osobe subjektivno različito reagiraju, te to vrlo utječe na odnose u braku.

Mi smo rekli da je kriza pozitivna stvar, opasnost i prilika, kazao je predavač te na temelju predstavljenih rezultata rada po skupinama i ovih istraživanja upitao se kako je moguće tako gledati na krizu s obzirom na sve što se čulo. Bez nadvladavanja kriza ne može se ići naprijed, nastavio je te kratko predstavio psihosocijalni razvoj pojedinca prema psihoanalitičaru Eriku Eriksonu. Život nas izaziva, ne prolazimo svi na jednak način kroz neke razvojne procese, ustvrdio je mr. Gospodnetić. Da nije tako svi bismo bili jednaki. Nekima kriza predstavlja problem, a nekima je vjetar u leđa.

Predavač je također supružnicima savjetovao što napraviti kao preventivu jer će različite krize dolaziti, a u svemu tome nije svejedno kako osobe žive. Dobro je prihvatiti krize kao nešto normalno u životu, ne zanemarivati probleme dok su maleni i raditi na komunikaciji, stalno razgovarati i njegovati nježnost.

Napomenuo je i kako nije dobro da se supružnici o većim problemima u braku žale svojim roditeljima jer roditelji smatraju da njihovo dijete zaslužuje samo najbolje i oni ne vole tu drugu osobu onoliko koliko je voli njihovo dijete. Za to je poželjno imati dobrog prijatelja, ispovjednika i sl. kako bi se neke stvari verbalizirale.

Ne bojati se kriza, ne paničariti, razgovarati sa supružnikom, razgovarati s nekim izvana i naravno povezati se s Bogom, bitni su elementi za uspješan prolazak kroz krize koje svaki brak i obitelj imaju, zaključak je prvog predavanja.

Misno slavlje za sudionike škole predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Tema poslijepodnevnog predavanja bila je „Job-patnja kao kriza života i vjere“.

Za one koje prate nogomet subotnja večer je rezervirana za utakmicu, a ostalima je kao alternativa ponuđen film.

Škola se ove godine održava u hotelu Lacroma Valamar na Babinom kuku u Dubrovniku. Voditelj Obiteljske škole je pročelnik Vijeća za život i obitelj mr. don Marinko Šljivić.