Govoreći o počecima Božjeg stvaranja prema misnim čitanjima toga dana i prema knjizi Postanka, rekao je koliko je važno da je sve stvorio Bog. On započinje, stvaranje je njegovo djelo. „Ne bih se usudio tumačiti kako su to nebesa i zemlja stvarani, ali ono što je sigurno: ‘stvori Bog.’ Ovo nam je prevažna informacija – Bog započinje, njegova je inicijativa – želi se izraziti, a kako je sam Ljubav, želi ju podijeliti – zato na kraju ovog popisa stvorenih divota, stvara čovjeka na svoju sliku.

I kao i sami što činimo, kada nam je do nekog stalo, onda mu priredimo najbolje moguće mjesto, iznosimo najbolje od sebe što imamo. Tako i Bog za čovjeka uređuje Zemlju, preobražava tu prazninu u puninu”, ustvrdio je vlč. Nestić.

U nastavku homilije rekao je da Bog stvara svojom Riječju i taj događaj za čitavu povijest određuje vrijednost izgovorene Riječi, te ju podiže na jednu drugu razinu i daje joj stvaralačku moć. Riječ Božja od pustinje, neprijateljskog okruženja, od kaosa čini vrt – raj zemaljski, gdje je Bog odredio čovjeku mjesto i život. Bog želi čovjeku samo najbolje i čini za njega što je najbolje, misli su propovjednikove.

Nadalje, u Novom zavjetu, Riječ je Tijelom postala, a u nama kao da se ništa nije dogodilo: zatrovani smo svime i svačime da ne primjećujemo Božji govor. No, sveci i Božji prijatelji su ga primjećivali i Riječ Božja ih je preobražavala, mijenjala.

„Upravo sveti likovi poput našega blaženog Alojzija Stepinca dokaz su djelotvornosti Riječi Božje i njezine snage koja ima moć preobraziti čovjeka. On je dozvolio toj Riječi koju je i on slušao da proizvede preobrazbu u njegovu životu. Dakako de se ponajprije radi ovdje o učinku Božje milosti koja djeluje po riječi. A riječi su prevažne. Koliko smo riječi izgovorili uzalud, tako… da nešto kažemo. Pa i sad govorimo, upravo riječima želimo sami sebe oraspoložiti, uvjeriti u mogućnost preobrazbe. A što bismo mijenjali? Što to imamo preobraziti?

Ponajprije sebe. Htjeli bismo i mi postati plodno tlo za Riječ Božju, neka raste, cvjeta, donosi plodove, to onda ima smisla. Plodni život koji buja, nasuprot praznini i besmislu, pustinji. To je život svetaca, onaj koji buja, lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi pjeva psalmist. Ili kako reče blaženik: ‘Ili smo katolici ili nismo.’ Htjeli bismo: ne biti proračunati, ne želimo biti osrednji. Želimo biti opredijeljeni potpuno za Isusa Krista! Takve promjene smo potrebni. I čini se da je upravo to temelj svetosti, potpuna opredijeljenost. A ta opredijeljenost podrazumijeva i moje slabosti, ona ih podnosi i postepeno usavršuje“, naglasio je voditelj misnoga slavlja.

Isto tako rekao je da je bl. Alojzije hodao tim karmelskim hodnicima i da je služio misu u toj samostanskoj crkvi, te je bio cijeli svoj život usmjeren prema Kristu. Dozvolio je Riječi Božjoj da u njemu stvori sve novo.

O njemu je pisao i Benedikt XVI. u jednom svojem razmišljanju u kojem govori o Danteovu posljednjem pjevanju Božanstvene komedije o nekome pristiglom hodočasniku, možda iz Hrvatske, koji je očaran Kristovom slikom na Veronikinu rupcu i svoj pogled čvrsto drži upravljen u Krista Gospodina na toj slici. Taj anonimni Danteov Hrvat je za nas blaženi Alojzije Stepinac. On je uistinu držao svoj pogled upravljen u Isusa, razmatrao o njemu i neprestano se suobličavao Kristu do preobrazbe u njega i tako postao živa slika trpećeg Krista s trnovom krunom i ranama njegove muke. Mnogi sveci, ne samo bl. Alojzije, odgovarajući na Božje milosti dopustili su da Krist njihovu podivljalu, zatrovanu narav preobražava u Nebo.

„U ozračju današnjeg evanđelja i ozdravljenja, pa i fizičkoga: koliki su ozdravili po zagovoru blaženog Alojzija? Krist je po njegovu životu nastavio djelovati među svojima, nastavio je ozdravljati. Treba li nam više dokaza o njegovoj svetosti“, upitao je propovjednik i poručio vjernicima na kraju homilije da mole zagovor i zaštitu blaženog Alojzija Stepinca u ovim neobičnim vremenima jer je i njegovo vrijeme bilo neobično. No, tim više, nam je potreban takav primjer – koji nam pokazuje kako ostati čvrsto navezan na Krista i (p)ostati Božji, poručio je vlč. Nestić.

Na euharistijskom slavlju bili su uz voditelja slavlja ministranti i čitači: Dora Nestić, Šimun, Marija i Jakov Jurilj, Luka i Lea Balaško, te Tomislav Skender kao i štovatelji bl. Alojzija Stepinca, pjevanje su predvodile sestre karmelićanke pod ravnanjem i za orguljama s. M. Bonite Kovačić, OCD. Nakon blagoslova i prigodne pjesme u čast Blaženika: „Tvoj te narod“, vjernici i sestre ojačali su svoj duhovni život na primjeru i životu bl. Alojzija i njemu preporučili Crkvu, narod, svoje obitelji, djecu i mlade, kao i svoje bolesnike i patnike.