Vlč. Torbar je na početku slavlja napomenuo da Crkva 9. studenoga slavi posvetu Lateranske bazilike, prve posvećene u kršćanskom svijetu, koja nas podsjeća i na važnost jedinstva i zajedništva svega Božjega naroda koji se okuplja u crkvama slaveći euharistiju najuzvišeniju istinu – Kristovo vazmeno otajstvo.

U homiliji se osvrnuo na život sv. Martina koji je bio „vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, a radi dužnosti postao biskupom”, te oduševljen kršćanskom vjerom koja je živa i djelotvorna u ljubavi i sam je u životu bio osjetljiv prema siromasima i potrebnima. Svojim životom pokazao je što znači činiti kreposti i uvijek je znao učiniti prvi korak, što i vjernicima treba biti poticaj.

Propovjednik je rekao da sv. Martina odlikuje i poslušnost domovini, ocu i narodu. Vjernici su u njemu prepoznali vođu koji je spreman služiti malenima, ali i hrabroga pastira koji iz poslušnosti hoće voditi oslabljenu biskupiju. Osobito je znao prepoznati čovjeka u potrebi. Spomenuvši događaj kada je sv. Martin darovao plašt siromahu, vlč. Torbar je poručio da ona poziva na odricanje od sebe. To zahtijeva izloženost, ali je i stalni poziv na činjenje dobra. Kada se čini dobro služi se samoga Krista, dodao je.

Požrtvovnost u evangelizaciji, pomaganje siromasima i smirivanje napetosti u Crkvi, sv. Martina dovela je do nerazumijevanja i od klera i od vlasti zbog čega je podnosio razne progone. Iako je sveto živio, nikad nije kalkulirao da bi se svima svidio, nego je nastojao izvršiti volju Božju, koja je htjela da taj sveti biskup bude uzor vjernicima, zaključio je vlč. Torbar.