Drugi dan trodnevnice uoči svetkovine Gospe Karmelske u Brezovici

Uz njega je suslavio trajni đakon Željko Kovačević iz Župe svetog Martina biskupa iz Pisarovinske Jamnice, te ministranti i čitači: Dora Nestić, Ivona Kubalo i Luka i Lea Balaško.

U uvodnim mislima monfortanac Barić istaknuo je da je misa čas kada se Božja milost spušta na Božji narod. Isto tako je posvijestio da su Isus i Marija tu prisutni, te potaknuo vjernike da otvore svoja srca kako bi primili Boga živoga.

Na početku homilije spomenuo se sv. Male Terezije i njezina odnosa prema Presvetoj Djevici Mariji, koju je mala svetica rado nazivala ‘Mama’, jer je Marija nježnija od najnježnije Majke. Isto tako spomenuo je da Majka ne uskraćuje pomoć čim ju se zazove.

Potaknut primjerom sv. Male Terezije, propovjednik je izmolio molitvu svoga srca Majci Božjoj koja je bila prožeta povjerenjem i predanjem u Majčine ruke, te ljubavlju i odanošću Isusovoj Majci: „Marijo Majko sveta, dolazim k Tebi jer znam da ti moja prisutnost ne smeta. Dopusti da te tvoje dijete malo ometa… Toliko toga u isto vrijeme rješavaš sa svojim Sinom i sa sv. Josipom. Znam da vidiš toliko boli i patnje. I pretpostavljam da čuješ tolike vapaje ljudi koji ti se mole srcem. Znam da se u ovom času događaju negdje na svijetu tragični događaji koji od tebe traže molitvu, zagovor i intervenciju. Ti si uvijek prisutna i spremna pomoći jer ti si naša Majka…“

Potom se još obratio Nebeskoj Majci osobno i zamolio ju je da svrne svoj pogled na njega, kao i na sve prisutne; da svojom ljubavlju, blizinom i prisutnošću izliječi sve rane naših duša, te nam pomogne vršiti volju Božju. Molitvu je završio riječima: „Nauči me ti, kako ljubiti Isusa. Majko Nebeska, predajem ti svoj život, moli za mene. I moli za sve nas koji imamo povjerenje u tebe. Za sve nas koji se tebi utječemo. Za sve nas koji od tebe očekujemo pomoć. Neka tvoje majčinsko srce bdije nad našim životima. Budi naša Majka, budi naša Kraljica, budi ona koja rađa svoga Sina u našim grešnim dušama.“

Misno slavlje pratili su zvuci orgulja i glasovi sestara karmelićanki, uz završnu Glasnovićevu „Ave Mariju“.