Duboka duhovnost istočnog kršćanstva

Predraga braćo i sestre!
1. Među znacima nade našega doba, tako bogatog svjetlima i sjenama, očito je obnovljeni zahtjev duhovnosti koji si krči put unatoč uznapredovanom razvoju sekularizacije. Čovjek primjećuje da znanost, tehnika i ekonomsko blagostanje nisu dostatni. Dobra koja proizvodi industrijska civilizacija mogu nam život učiniti udobnijim, ali ne zadovoljavaju potrebe srca. Televizija i informatika dovode nam, u nekom smislu, svijet u kuću, ali to ne jamči uvijek dubinu i smirenost u ljudskim odnosima.
U tom smislu nije malo onih koji primjećuju hitnu potrebu vratiti se na korijene, intimnu želju za šutnjom, kontemplacijom, traženjem apsolutnoga. Među tolikim riječima, često dalekima i ispraznima traži se riječ života.
Toj potrebi kršćanstvo oduvijek pruža odgovor koji izvire iz biblijske objave i potkrijepljen je iskustvom bezbrojnih svetaca. Danas želim istaknuti doprinos koji dolazi iz istočnog kršćanstva, duhovnost kojega zaslužuje da se sve bolje upoznaje ne samo po izvanjskim izričajima, nego nadasve u dubokim obrazloženjima.
2. Istočni oci polaze od svijesti da se istinska duhovna zauzetost ne ograničava na susret sa samima sobom, na potrebu nutarnjeg popravka, nego treba biti hod poučljivog slušanja Duha Božjega. Doista – tvrde oni – čovjek nije do kraja sam u sebi ako se zatvori Duhu Svetome. Sveti Irenej, lionski biskup, koji se po svom podrijetlu i odgoju može smatrati mostom između Istoka i Zapada, vidio je čovjeka sastavljenog tri elementa: tijela, duše i Duha Svetoga (usp. Adversus haereses 5,9,1-2). On svakako nije imao namjeru pomiješati čovjeka s Bogom, nego je htio istaknuti da čovjek postiže svoju puninu samo otvarajući se Bogu. Za Efrem Sirskog, koji širi misao sv. Pavla, Duh nam je Božji ponuđen na tako bliski način, da postaje gotovo dio našega “ja” (usp. Demonstrationes 6,14). U istom smislu, ruski duhovni pisac Teofan Zatvorenik, dolazi do toga da Duha Svetoga naziva “dušom duše ljudske” i svrhu duhovnog života gleda u “progresivnom poduhovljenju duše i tijela” (usp. Pisma o duhovnom životu).
Pravi neprijatelj tog nutarnjeg uspona je grijeh. Treba ga pobijediti da bi se napravilo mjesto Duhu Božjemu. U Njemu ne samo da se čovjek pojedinac nego, tako rekavši, cijeli svemir preobrazuje. Nije to laki hod: ali smjerokaz je veliko iskustvo slobode.
3. Uzdignimo pogled Mariji, čije rođenje danas radosno slavimo. Djevica je osobita slika stvorenja u kojemu stanuje Duh Sveti. Ona ga u Navještenju spremno prima i tako postaje Majka Otkupiteljeva. Primila ga je zatim na Duhove, zajedno s apostolima, kad je bila među njima kao Majka Crkve. Neka sada probudi u svakome od nas veliku želju za duhovnim životom, pomažući nam razviti duboki doseg našega srca u punoj poučljivosti Duhu Božjemu.
Poslije molitve
Jučer sam se vratio s kratkog apostolskog putovanja u Mađarsku, zemlju koju sam već posjetio otprilike prije pet godina. Svrhe toga putovanja bile su opatija u Pannonhalmi koja slavi tisućitu godišnjicu svoga osnutka i biskupija Györ, osnovana u doba svetog Stjepana Kralja, ubrzo nakon 1000. godine. Zahvaljujem Gospodinu za ovu providnosnu mogućnost i istodobno upravljam zahvalnost mađarskim vlastima, počevši od gospodina Predsjednika Republike, biskupima te zemlje, benediktinskoj zajednici u Pannonhalmi te vjernicima za svečani prijem. Namjeravam se opširnije osvrnuti na različite prigode posjeta u srijedu za vrijeme generalne audijencije.
Moja je misao sada upravljena na Sjevernu Irsku, važnim mirovnim razgovorima koji će se tamo održati ovoga tjedna.
Obje zajednice žele kraj nasilja. One su dokazale da su mir i pomirenje mogući, ako svi imaju hrabrosti prihvatiti hod dijaloga, obostranog razumijevanja, poštivanja zakonitih prava svakoga pojedinca, i prije svega, ljudskih prava.
Neka Gospodin prosvijetli i ohrabri one koji imaju vlast ili mogu utjecati na javno mnijenje da slijedi pravo dobro dragog stanovništva Sjeverne Irske te tako pridonesu pravom i pravednom miru!