DUBROVAČKI BISKUP NA MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI MINISTARA KULTURE U DUBROVNIKU

Dubrovnik, 30. 3. 2001. (IKA) – Međunarodna konferencija ministara kulture s temom “Kultura i sukob” održava se od 29. ožujka do 1. travnja u. Konferenciju je organiziralo Ministarstvo kulture RH u suradnji s Vijećem Europe i Ministarstvom kanadske baštine. Obrađene su dvije temeljen teme “Kultura i sukob” i “Kulturna različitost, identitet i globalizacija”. Zamoljen da u radu konferencije sudjeluje u ime Papinskog vijeća za kulturu na skupu je nastupio i dubrovački biskup Želimir Puljić koji je u svom izlaganju danas, 30. ožujka između ostalog, rekao: “Želim ovom vrsnom skupu obilje plodnog razmišljanja, zaključaka i uspješnog djelovanja u korist kulture, jer čovjek kulturu stvara, ali i od kulture živi. Kulturom osmišljava svoj život i po njoj pokazuje da je posebno biće u svemiru. Čovjek je subjekt kulture, ali ne samo kao obični potrošač ili proizvođač. On je mjera, svrha i forma kulture. Kultura zadire u njegovu ljudsku narav. Kultura nosi osobna obilježja čovjeka koja ostaju i nakon njegove smrti. Kultura stoga nosi odlike besmrtnosti, kao što je i čovjek sam besmrtan.
Budući da su bitna obilježja kulture sloboda i cjelovitost, radujem se što je za Konferenciju o problemu kulture i sukoba odabran ovaj grad koji je u svoje temelje ugradio riječ slobode. Sloboda je sveta riječ i ona se ‘ne prodaje ni za kakvo blago’ kako piše na tvrđavi Lovrijenac. Ona je veličanstveni dar koji nam višnji Bog je dao. Drugo obilježje kulture, izraženo u riječi ‘cjelovitost’, ukazuje na čovjekovu otvorenost prema drugima i drugačijima, prema transcedenciji, prema Bogu. U čovjekovu srcu drijema izvanpovijesni element koji je izvorom njegove ljudskosti. Stoga je za čovjekovo ostvarenje, kao i za stvaranje kulture, koristan i potreban ispravan odnos prema drugima, prema Bogu, prema onostranosti, transcendenciji. Crkva je u tom vidu svjesna povijesnog bremena kojeg su ‘tovarile’ različite ideologije kad su negativno govorile o religiji pa je izjednačavale ‘s nezrelom situacijom ljudskog duha’, ‘s predznanstvenim mentalitetom’, ‘s opijumom naroda’ (K. Marx), ili pak ‘s opsesivnom neurozom’ (S. Freud). Borba za takozvano ‘oslobađanje’ (emancipaciju) čovjeka od takve religiozne dimenzije rađala je nesmiljenim sukobima u raznim totalitarnim, ideološkim, političkim i ekonomskim sustavima u kojima je čovjek postajao samo ‘dijelom materije’, ili pak ‘anonimnim građaninom ovozemaljskog grada’. Uklanjanje religioznih elemenata iz života i kulture stvaralo je model čovjeka koji se lako prilagođava, koji nema žara, stvaralačkog duha i ideala. Stoga je sa strahom početkom ovog stoljeća zapisao Bernanos: ‘Vidim svijet koji se izgrađuje, ali u njemu čovjek neće moći živjeti; moći će živjeti, ali uz uvjet da bude sve manje čovjek’. No, kad čovjek ima vjeru u sadašnji i budući život, u Boga, onda on ne gleda tako crno na sve što se u svijetu događa. On je sposoban ‘otkrivati vatru ispod pepela’ i vidjeti ‘sunce i iza oblaka’. Takvi su ljudi modelari boljega svijeta i stvaratelji nove kulture. Oni su svjesni da nose u sebi svoju budućnost u obliku ideala, obveza, zadataka, ciljeva, poslanja i neostvarenih mogućnosti. Oni ističu prvenstvo etike pred tehnikom, prednost osobe pred stvarima i nadmoć duha nad materijom. Samo u svjetlu navedenih kriterija moguće je obnavljati i stvarati istinsku kulturu. Sadašnji papa Ivan Pavao II. ne umara se u tom vidu ponavljati i isticati da su razum i vjera, znanost i etika važni činitelji za obnovu kulture. Prava obnova kulture i čovjeka dogodit će se kad razum zagrli vjeru, a znanost uzme pod ruku etiku. Na toj razini odnosa bilo je u prošlosti puno razilaženja i sukoba. I još ih ima. Dogodilo se, ne ponovilo se. I u vašim je rukama, poštovani i odgovorni djelatnici iz kulture i politike, omogućavati njihovo plodno susretanje, suradnju i dijalog. Neka bi vaš boravak u Dubrovniku bio dobar prinos i na tom polju. Jer, što iskrenije razum prigrli vjeru, a znanost na svom području više primijeni etiku, to će manje biti konflikata i sukoba. Dok vam izričem iskrenu dobrodošlicu u moju biskupiju, te izražavam dobre želje za plodno i radno zborovanje o važnoj i interesantnoj temi ‘kulture i konflikta’, ujedno vam se zahvaljujem na pažnji uz ovu moju skromnu refleksiju u radu ove Konferencije”. (i03386hr/mjb)