Tim povratom biskupiji se preko Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije vraća 220 knjiga, od toga 199 matica i 21 knjiga ostale evidencije. Susretu je nazočio i dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima.

Katolička Crkva službeno je započela s vođenjem matičnih knjiga još u 16. stoljeću, kad je na 24. sjednici Tridentskog koncila 11. studenoga 1563. godine donesena odredba da župnici vode matice krštenih i vjenčanih. Donesena odredba rano se počela primjenjivati u Dubrovačkoj nadbiskupiji, pa je tako najstarija matična knjiga s dubrovačkog područja matica umrlih župe Suđurađ na Šipanu, koja potječe iz 1580. godine.

Župnici su takve matične knjige vodili na latinskom jeziku u narativnom obliku sve do prve polovice 19. stoljeća kad je austrijska vlada 1816. godine u Dalmaciji uvela tabelarni sustav prema propisima koje je još austrijski car Josip II. uveo 1784. godine za Austriju. Zbog sedisvakancije, i pripremanja preuređenja crkvene organizacije u Dalmaciji, ta se odredba u Dubrovačkoj biskupiji sustavno počela provoditi od 1825. godine. Od tada su župnici usporedno vodili dvije vrste matice, jedne na latinskom jeziku u narativnom obliku, te druge na talijanskom, kasnije na hrvatskom jeziku u tabelarnom obliku.

Uglavnom su te matice, vođene u tabelarnom obliku po austrijskim propisima, bile oduzete Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj nakon završetka II. svjetskog rata, da bi se početkom 21. stoljeća pokrenuo proces njihova povrata.

Nakon što je Dubrovačka biskupija obnovila samostan sv. Klare 2004. godine i u njegovom istočnom krilu smjestila i adekvatno opremila spremište arhiva, započela je i s postupnim prikupljanjem starijih matičnih knjiga iz župnih ureda. Republika Hrvatska je 2008. godine, poštujući međunarodni sporazum sa Svetom Stolicom, preko Ministarstva kulture vratila oduzete matične knjige koje su bile pohranjene u Državnom arhivu u Dubrovniku. Danas se u Arhivu Dubrovačke biskupije uz ostalo gradivo čuva i 1207 matičnih knjiga i knjiga stanja duša.