Budi dio naše mreže
Izbornik

Dubrovčani proslavili svetkovinu Srca Isusova

Dubrovnik (IKA)

Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u petak 28. lipnja kod isusovaca u crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku. Pontifikalno misno slavlje i procesiju predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Na kraju svečanog misnog slavlja, nakon litanija Presvetom Srcu Isusovu, biskup Uzinić predvodio je i procesiju s Presvetim preko poljane Ruđera Boškovića, gdje je udijelio i završni blagoslov okupljenim vjernicima.

Biskup Uzinić u propovijedi se osvrnuo se na biblijsko poimanje riječi srce, koje je izrazito važno za shvaćanje cjelovite poruke ove svetkovine. Srce, u Bibliji, nije samo središte čovjekovog fizičkog života i njegovih osjećaja, srce svojim značenjem zahvaća čitavog čovjeka. Semiti promatraju srce kao ono koje odlučuje i misli. S obzirom na takav kulturni kontekst, ovakva slika srca primjenjuje se i na samoga Boga. U Bibliji i Bog ima srce koje misli, odlučuje, ljubi. Promišljajući o pročitanom prvom čitanju iz knjige proroka Ezekiela, biskup Uzinić naglasio je da pojam srce nije upotrijebljen izravno, ali „čujemo Gospodina kako srcem govori da će potražiti svoje ovce i pasti ih, skupiti i okrijepiti“. “Bog Biblije nije neosjetljivi Bog koji nezainteresirano promatra ono što se događa ljudima, to je Bog koji se raduje kad su ljudi radosni, i žalosti se kada ga napuste i izgube se te uzrokuju svoju propast. I nikad, koliko god da ga izazivaju u nevjernosti i žaloste, Bog ne odustaje od ljudi“, poručio je. Biblija je zapravo povijest Božjih pokušaja s čovjekom i za čovjeka, misli Božjeg srca su uvijek za dobro čovjeka – da ljude spasi. Vrhunac te povijesti je u Isusu iz Nazareta, kojeg mi prepoznajemo i ispovijedamo kao Krista. O tome su govorili proroci i mudraci te izraelski narod prema njihovim čuvenjima i iskustvima, ali ljubav je Božja u Isusu Kristu postala vidljivo prisutna. Simbol i znak te ljubavi je Presveto Srce. U tom znaku vidimo cijelu osobu Isusa Krista – što je mislio, govorio, osjećao. U njemu možemo vidjeti Boga koji plače nad svojim mrtvim prijateljem, Boga koji plače nad narodom koji sliči na stado ovaca bez pastira, ražalošćena ljudskom glađu, uplakana nad ljubljenim gradom, u njemu upoznajemo Boga koji je milosrdan i suosjećajan, pojasnio je mons. Uzinić.

Dubrovački biskup se osvrnuo i na drugo čitanje iz poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima koje govori o Božjoj ljubavi koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan. Bog, koji nam je razlio tu ljubav u našim srcima dok smo još bili grešnici, nije daleki Bog. Biskup Uzinić, parafrazirajući Blaisea Pascala, kazao je da to nije Bog filozofa, nego Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog Josipa i njegove braće, Bog Mojsijev, Bog sudaca, kraljeva, proroka, izbjeglica i povratnika, Bog Isusa Krista s poniznim srcem koje ljubi, smije se i raduje i plače i žalosti se. “Na to srce možemo poput ljubljenog učenika u dvorani Posljednje večere nasloniti glavu. To je srce za nas umrlo, probodeno i otvoreno da bi naše srce bilo ispunjenog Duhom Svetim i nahranjeno njegovom stvarnom i trajnom prisutnošću u euharistijskim prilikama kruha i vina”, ustvrdio je biskup. S tim mislima i sviješću da smo sami nemoćni, a pozvani smo preispitati u kakvom je odnosu naše srce prema Presvetomu Srcu i bližnjima, možemo zazvati: “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svojemu!”.

Pred kraj euharistijskog slavlja superior isusovačke rezidencije u Dubrovniku o. Pero Mijić-Barišić zahvalio je biskupu što je predvodio slavlje, ali i svim vjernicima koji su došli i vjerno časte Presveto Srce Isusovo.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor „Marija“ koji redovito pjeva u ovoj crkvi.