Duhovna obnova trajala je od petka 5. do nedjelje 7. travnja. Prvoga dana program je započeo pobožnošću križnoga puta, a uslijedila je misa s homilijom o sakramentu pomirenja. U subotu program je započeo pobožnošću krunice, tijekom koje je za ispovijed bilo na raspolaganju više svećenika. Drugoga dana duhovne obnove predvoditelj je tijekom misnog slavlja u homiliji tumačio riječi iz Knjige proroka Izaije „Evo činim nešto novo; već nastaje!“ U nedjelju, posljednjega dana duhovne obnove, mons. Hren predvodio je nedjeljna misna slavlja pro populo u Vrsaru i Gradini. U homiliji, govoreći o Isusovu postupku kada mu dovedoše ženu koja je trebala biti kamenovana zbog preljuba, predvoditelj je, citirajući Isusa, pozvao okupljene da se klone formalizama te da nastoje autentično živjeti svoje kršćanstvo. Istaknuo je kako je kršćanstvo vjera u kojoj čovjek ne treba tražiti Boga, jer je „Bog taj koji traži čovjeka i postaje jedan od nas“. Novina je u tome što je on Nebo približio zemlji, a zemlju izdigao prema Nebu. Sve bi bilo besmisleno bez perspektive vječnosti, a u Isusu dobivamo dimenziju vječnosti. Govoreći o oprostu pozvao je okupljene „na više strpljivosti i milosrđa, na više istinskog praštanja u odnosu prema drugima, upravo po uzoru na Isusa, imajući uvijek na umu njegove riječi upućene nama, ‘idi i ne griješi više’“.

Istoga dana, u poslijepodnevnim satima, u Vrsaru je održan tradicionalni križni put „Ka Sv. Andriji“. Okupilo se oko sto i pedeset vjernika, mahom iz Porečkoga dekanata, ali i iz drugih, udaljenijih krajeva biskupije.

Vjernici su se okupili kod vrsarskoga groblja gdje ih je dočekao domaćin vlč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, zajedno s vlč. Ivicom Butkovićem, župnikom susjednih župa Funtana i Fuškulin.
Nakon župnikova uvodnoga pozdrava, okupljeni su, predvođeni križem, pjevačima i svećenicima krenuli preko ceste, pored lokve Fabian, po šljunčanoj stazi koja vodi do crkvice Sv. Andrije. Postaje križnoga puta postavljene su na stabla uz stazu, a napravljene su od grana iz okolne šume te drvenih ploča s izrezbarenim rimskim brojevima postaja. Tekst križnoga puta čitali su krizmanici Vrsara i Funtane, a molitve i prigodna promišljanja na temu postaja izrekli su okupljeni svećenici. Stigavši vijugavom stazom do vrha brda i crkvice Sv. Andrije, vjernici su izmolili zadnju postaju koja se nalazi na stablu ispred crkve te potom završnom molitvom zaključili pobožnost križnoga puta.

Prigodno promišljanje na kraju pobožnosti križnoga puta ove je godine izrekao vlč. Butković. Uslijedio je glazbeno-meditativni trenutak koji su skladbama klasične glazbe na akustičnoj gitari realizirali vrsarski učenici glazbene škole, a završen je nastupom vrsarskoga župnog zbora.
Župnik je potom izrekao zaključni pozdrav te sve okupljene pozvao na sudjelovanje na križnom putu „Ka svetom Andriji“ i iduće godine, na petu korizmenu nedjelju.
Ova lijepa tradicija pobožnosti križnoga puta započela je prije devet godina, nakon što je vlč. Zohil, po preuzimanju župe Vrsar, odlučio popraviti tada ruševnu crkvicu Sv. Andrije iz 18. stoljeća. Posvema obnovljenu crkvu je, o blagdanu svetog apostola Andrije 30. studenoga 2010. godine, nanovo blagoslovio tadašnji ordinarij Ivan Milovan. Osim ovog, već tradicionalnog, križnoga puta, tu se redovito održava i svečana proslava svetoga Andrije ap., pa tako svake godine, zadnjeg dana mjeseca studenoga, ribari u procesiji nose sliku sv. Andrije do crkvice.