Susretu su se pridužili Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“, članovi Franjevačke mladeži i duhovni asistenti mjesnih bratstava.

Program je počeo slavljem sakramenta ispovijedi i koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Dragutin Bedeničić (Osijek).

U homiliji nadahnutoj ulomkom Evanđelja po Luki (Lk 18, 9 – 14) o. Bedeničić istaknuo je da je bitno prihvaćati i primjenjivati Božju riječ u svojemu životu i svojemu srcu, a ne biti poput farizeja i o sebi misliti da smo dobri vjernici.

„Tu je upravo opasnost da se zaustavi vjerničko svjedočenje u mišljenju da smo dobri vjernici, a to u srcu ne osjećamo i ne živimo vjeru. Osluškivanjem Božje riječi učim se ljubavi, poniznosti i ono što radim, radim iz ljubavi, ne zbog natjecanja“, kazao je propovjednik. Podsjetio je na slavlje svetkovine Blagovijesti kada su vjernici s papom Franjom molili za mir u svijetu i osobito suosjećali s Ukrajinom.

„Živimo li farizejski, nismo spremni prihvatiti svoje grijehe. Došli smo u ime Područnog bratstva i udruge ‚Veronikin rubac‘ moliti Boga i čuti što je Isus Krist objavio, no koliko se Božja riječ vidi u našim sredinama, mjesnim bratstvima i prepoznaje li se u našim obiteljima? Živjeti nam je i pozvani smo, osobito u vrijeme korizme, na istinsko obraćenje, na život od susreta s Isusom, sa živim Bogom. Po nama treba biti prepoznatljiva Božja ljubav u tome kakva smo braća i sestre, osjeća li se čovjek pored nas dobro, a ne da se kao farizeji hvalimo i uspoređujemo s carinikom, a on zna da je grješan i traži oproštenje“, rekao je propovjednik.

Naposljetku je istaknuo zamku za „pobožnoga“ od relativiziranja grijeha i činjenja zla. Zaključio je da „pobožnost nije izmoliti ne znam koliko molitava, nego molitvu Isusa Krista živjeti – i bit ćemo bolji i spremniji da se u našemu životu ostvari plan spasenja. Nasljedujući od Majke Marije poniznost, razumjet ćemo što to od nas Bog traži.“

U nastavku je razmatranje o središnjoj temi duhovne obnove „Poslanica sv. Jakova, apostola (Jak 3, 1 – 10)“ održao fra Martin Dretvić (Vinkovci).

Razmatranje je otvorio molitvom i utjecanjem Duhu Svetom da se „riječi kao sjeme prime u srce i rastu dobrim plodovima“. Promišljao je o liku sv. Jakova apostola, te o onomu što Gospodin govori čovjeku u Jakovljevoj i drugim poslanicama te o posebnostima u Petrovoj, Ivanovoj i Pavlovljevim poslanicima koje čovjeka vode prema svetosti.

„Svetost mora biti očitovana u odnosu na Boga i bližnjega. Uzmite si za svetu zadaću čitati poslanice! Imaj svoje Sveto pismo, čitaj, razmatraj, križaj se njime, poljubi ga jer što se voli to se ljubi! Imaj svoj Novi zavjet, piši po njemu, a poželjno je i malo suza po njemu; Gospodin traži suze, ne molitve koje će dovesti do pokore. Trebamo živjeti od razmatranoga! U Pavlovljevoj 2. poslanici Timoteju (2 Tim 3) čitamo o opasnostima teških, budućih vremena, a mi mislimo da to znamo, no je li tako? Ljudi će biti sebeljupci, oholice, roditeljima neposlušni, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neljubitelji dobra… Spasonosno je biti samokritičan, tiče li se to mene? Sv. Jakov, naziva se i stariji, bio je Isusov vršnjak, brat Ivanov i s Petrom se njih trojica ubrajaju među one koji su Isusu bili osobito dragi… Bili su blizu Isusu, slijedili ga. I mi bismo bili blizu Isusu. Blizina se prokušava dubinom križnih putova i prokušanost vaše vjere, urodit će postojanošću jer svaka nas kušnja može dovesti do krijeposti prokušanošću, izdržljivošću, ustrajnošću“, kazao je o. Dretvić.

Također je govorio o vrijednostima koje trebaju živjeti u vjerniku, osobito pobožnom trećoredcu koji je u „trajnoj duhovnosti s Isusom“ i „treba biti žarom raspoložen za svetu pričest, na misi sabran i pribran, a u crkvi disati u tišini molitve i razgovora s Bogom, ne bukom razgovara s ljudima i prepričavanja s kojeg se lako skrene u ogovaranje“.

Razmatranje je fra Martin zaključio naglasivši da radom na svojoj duhovnosti treba biti dobar primjer vjere (obožavati Boga, nikada osobe i stvari) te je ukazao na ono čega se, osobito u korizmi, bogoljubni čovjek treba odreći i kako se oduprijeti kušnjama svjetovnoga, primjerice: požude se odricati duhovnom stegom (askezom), grijeh neobuzdana „brzog“ jezika ispovijediti i obuzdavati ga slušanjem drugoga, šutnjom i molitvom pa će „poteći iz srca kroz usta pitke, ljekovite i zdrave riječi“.

Uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je predvodio kapucin fra Dragutin Brezovac.

Molitveni dio susreta zaključen je podnevnim „Anđeoskim pozdravljenjem“ i blagoslovom naroda Božjeg. Na misi liturgijsko pjevanje predvodili su članovi OFS-a Osijek–Tvrđa i članovi „Veronikinog rupca“ uz orguljsku pratnju Ivke Kurinović.

U poslijepodnevnom radnom dijelu susreta 1. područne skupštine OFS-a sudionike je pozdravila područna ministra Ankica Šerić. Predstavljena su izvješća te najavljene aktivnosti u 2022. godini (hodočašće u Pleternicu, seminar za formaciju, kongres i dr.) te prijedlozi za bolji rad.

Susretu su uz domaće osječke franjevce iz Samostana Svetoga Križa na čelu s gvardijanom fra Venancijem Jakovom Mihaljevićem, duhovnima asistentom OFS-a i „Veronikina rupca“, pribivali gvardijan kapucinskog Samostana sv. Jakova u Osijeku fra Josip Patrčević, fra Anto Hajmiler iz Iloka te redovnice i duhovne asistentice iz Bošnjaka i Đakova s. Paskala Križan i s. Karmela Dominković.

U radu su sudjelovala braća i sestre iz mjesnih bratstava iz Požege, Našica, Vinkovaca, Osijeka (Tvrđa, Kapucini, Jug II, Sv. Leopold B. Mandić), Belišće, Vukovara (I i II–Borovo naselje), Otoka, Iloka, Bošnjaka, Novog Sada, Đakova i Slavonskog Broda.

Slavonsko-baranjsko područno bratstvo sv. Antuna Padovanskog, sa sjedištem u Osijeku jedno je od pet područnih bratstava povezanih u Hrvatsko nacionalno bratstvo OFS-a sa sjedištem u Zagrebu. Područna bratstva čine mjesna bratstva koja su osnovne stanice OFS-a i vidljivi znak Crkve kao zajednice ljubavi. Bratstva razvijaju osjećaj crkvenosti i franjevačkog poziva te apostolski život članstva.