Prvoga dana svoje misli usmjerio je na važnost istraživanja vlastitog identiteta, odnosa prema samom sebi, prema Bogu i bližnjima, jer čovjek je stvoren kao biće odnosa. Uz navedeno, rekao je kako je čovjek biće kojemu je iznimno teško suočiti se s istinom o vlastitoj grešnosti, pa često bježi od toga, skriva se i povlači. Ustvrdio je kako uz poniznost, iskrenost i suočavanje sa samim sobom možemo zadobiti oproštenje. Fra Krunoslav je opisao i svoj prognanički put te put vlastitog suočavanja s progoniteljima i opraštanje neprijatelju kako bi oslobođen mogao nastaviti svoj životni put i poziv. Pozvao je vjernike da ispitaju svakodnevne odnose u horizontalnoj perspektivi s bližnjima te vertikalnoj s Bogom. „Posebno je važno osvijestiti vlastitu plemenitost i dobrotu koja se nalazi u svakom čovjeku. Jer naš Bog je Bog opraštanja“, istaknuo je fra Krunoslav. Nakon razmatranja uslijedila je misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio domaći župnik Tomislav Karavidović, uz duhovno promišljanje o. Kolarića.

Drugog dana mnogi vjernici su iskoristili mogućnost osobnog razgovora s fra Krunoslavom, a u kasnim poslijepodnevnim satima nastavljena su duhovna razmatranja na temu oprosta, uz slavlje mise. Fra Krunoslav je toga dana govorio o svojim redovničkim zavjetima i poslanju psihoterapeuta. Teme razmatranja bile su usmjerene i na neke specifične ljudske poteškoće kao što su otuđenost, bolesti ovisnosti, pobačaj, odnosi u braku, roditeljstvo i slično. Vjernike je pozvao na usmjeravanje misli prema sadašnjost i svijesti o onome što proživljavaju, jer prošlost možemo samo prihvatiti, a budućnost planirati – iako ne znamo hoće li se planovi ostvariti. „Sadašnjost bi trebala biti prožeta s Isusom kako bi Njegovom ljubavlju ispunili vlastito srce, a time će naši pogledi prema bližnjemu postati čišći tj. neopterećeni vlastitom prljavštinom uzrokovanom grijesima“, istaknuo je fra Krunoslav. Također ih je uputio da se oslobađaju nakupljenih strahova, briga, frustracija, srama, prebacivanja krivnje na drugoga, kako bi mogli neopterećeni „disati punim plućima“ i očišćeni jednog dana gledati Boga oči u oči, jer i došašće je vrijeme čišćenja jednako kao i korizma. Sigurnost nam ulijeva nebeski Otac, a vjeru koju nosimo u sebi tada prenosimo kroz odnose i drugima.

U nedjelju, na svetkovinu Krista Kralja, o. Kolarić je istaknuo kako Crkva slavi Krista Kralja na kraju liturgijske godine kako bi potvrdila da je Krist kralj svih stvorenja i cilj svakog ljudskog života. „Isus nam daje program i upute da razlikujemo dobro i zlo, da budemo od pomoći jedni drugima. Oprost se može postići jedino kontinuiranim procesom, koji uključuje jasan uvid u vlastite strahove, ovisnost, zatočenost, ali i u činjenicu kako nitko nije sam – tu je i Bog. U vjeri možemo pronaći smisao usred prolaznosti života, čineći dobro i živeći optimizam“, rekao je. Na kraju je o. Kolarić pozvao vjernike da u došašću imaju srce za drugoga, da se bore s vlastitim strahovima te se usude ići hrabro naprijed.