Uz pobožnost križnoga puta u filijali sv. Nikole u Gornjoj Vrbi te euharistijsko klanjanje u Ruščici, kao i uz mogućnost pristupanju sakramentu ispovijedi te osobnom razgovoru, župljani su u misnim homilijama imali priliku razmišljati na temu „Smisao patnje i smrti u hodu prema Uskrsu“ temeljenu na misnim čitanjima dotičnog dana.

Voditelj duhovne obnove se, između ostalog, zapitao „Zašto se u Kristu sve promijenilo? Ima li vjera smisla?“ Naglasio je kako u vjeri tragamo jer nam je nejasno. Isusa su doveli u pitanje. I nas će jer smo kršćani. Vidjeti nečiju motivaciju izvana ja ne mogu, zbog nutrine koja je Bogu vidljiva. Vjera je u krizi jer je čovjek zapostavio temeljne dimenzije kršćanstva. Razmišlja ponekad previše ljudski. Snaga vjernika je vjerovati da Isus ne dopušta da propadnemo jer on prodire u naše srce i našu nutrinu. I ako je nutrina lažna, tu čovjek pati i tu se odvija najveća bitka. Ispovijed je presudna u kršćanskoj duhovnosti. Boga često želimo svesti na svoje mjere kako bismo mogli manipulirati; možemo li reći da djeci ne treba govoriti o vjeri jer im ovaj svijet nameće drugačiji pogled. Moje kršćanstvo daje mi krila za moj istinski život i slobodu. Bez ljubavi u srcu i iskrenosti prema samom sebi, nema poznavanja Boga. Iz Isusova tijela i krvi potekla je rijeka krvi i vode za spas čovječanstva, ali ako nam je srce nečisto, to teško zamjećujemo, zaključio je vlč. Benaković.