Nakon pozdrava više od 150 sestara i službe riječi, koju je predvodio fra Petar Lubina, biskupski delegat za redovnice, nazočnima je o dokumentu Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Ekonomija u službi karizme i poslanja“ govorio dr. fra Ivica Jurić, magister bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Po završetku izlaganja i obavijesti, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja.

U izlaganju fra Ivica je istaknuo kako je Crkva posljednjih godina postala svjesnija problema ekonomske naravi s kojima se susreće nemali broj ustanova posvećenog i družbi apostolskog života. Budući da se već duže svi problemi u zajednicama gledaju kroz prizmu smanjenja broja duhovnih zvanja, u opasnosti su i na ovom području za sve nedostatke okriviti – smanjenje broja duhovnih zvanja. Naravno, u zapadnoeuropskom kontekstu, za razliku od latinskoameričkog, afričkog i azijskog, povezanost neekonomičnosti ustanova i družbi s brzim opadanjem broja zvanja očita je, ali nije samo to problem. Iz iskustva je poznato da u zajednici nedostatna izobraženost, nedostatak dugoročnih planiranja kao i netransparentnost upravljanja dobrima znaju biti razlogom donošenja nekih ekonomskih odluka koje ne samo da mogu dovesti u opasnost dobra dotične ustanove nego i opstanak cijele zajednice. Svjesna tih problema i sve složenijeg upravljanja različitim dobrima ustanova i družbi, Crkva preko Kongregacije upućuje smjernice za uspješnije raspolaganje dobrima. One su im, dakle, pomoć i savjet kako bi s novom odvažnošću odgovorile na izazove vremena, društva u kojima žive i kako bi se u svim aktivnostima, a ovdje se misli prvenstveno na ekonomske, mogla prepoznati nadahnjujuća snaga redovničke karizme. Sam naslov dokumenta to neprijeporno sugerira i određuje smjer.

„U prvom dijelu dokumenta stavljen je naglasak na izgradnju identiteta, a u drugom se govori o kriterijima, smjernicama kako bi taj identitet, tj. karizma bila vidljiva i u ekonomskim aktivnostima. Iz jasna identiteta – tko smo i koji nam je cilj kao redovnicima, logično proizlazi i naša misija – što trebamo raditi i kako živjeti. U tom smislu dokument ističe kako je temeljni cilj redovnika slijediti Krista, život posvetiti Njemu kroz poslanje u konkretnoj zajednici“, istaknuo je predavač.

Isusovo utjelovljenje u biti je otajstvo siromaštva. Međutim, njegovo siromaštvo krije u sebi beskrajno bogatstvo. Živjeti na način sličan Kristu, znači biti predan u volju Božju, usredotočen na njezino vršenje i na služenje drugima. Premda su se zavjetom osiromašili materijalno, po tome redovnici postaju duhovno bogatstvo za druge, sredstva u Božjim rukama. Relativizirajući tako materijalna dobra, oni pokazuju na Boga kao apsolutno dobro. U toj evanđeoskoj logici nije bogat tko puno ima nego tko puno daje. Drugim riječima, redovnici nisu veliki samo zato što su se odrekli materijalnoga, nego prvenstveno zato što su postigli veliko duhovno bogatstvo – što svjedoče prvenstvo duhovnoga nad materijalnim i time svjedoče stvarnost koja nas tek očekuje u vječnosti s Bogom i njegovim odabranicima, pojasnio je predavač.

Dokument se ne zaustavlja na teološko-pastoralnom analiziranju stanja u Crkvi glede upravljanja materijalnim dobrima nego nudi i smjernice za poboljšanje postojeće prakse. U tom smislu ističe kako valja životom svjedočiti trostruku vjernost i blizinu: Bogu, karizmi i konkretnom čovjeku, osobito onom na periferiji zbog čega su mnoge ustanove i družbe i nastale. To se postiže njegujući ukorijenjenu (utjelovljenu) duhovnost, planirajući dugoročno projekte duhovno ih razlučujući koji su u službi karizme, a koji je ugrožavaju, te težeći profesionalnosti i ekonomskoj održivosti projekata. Osim toga, dokument posebno ističe četiri načela koje Papa često spominje, a kojih provođenje u praksu znači zaživljavanje promjena u crkvenom djelovanju na svim područjima: primat vremena nad prostorom, stvarnost je važnija od ideje, cjelina nadilazi dio, jedinstvo prevladava nad konfliktom, nad različitošću.