Uvodeći u temu, vlč. Grbešić pojasnio je kako je početak svakog obraćenja život u istini te kako dolaziti nedjeljom na misu, imati ritual za molitvu i ispovijed, slaviti Gospodina, možda očituje pobožnost, ali to još uvijek ne znači da živimo u istini.

U prvom dijelu nagovora predavač je istaknuo nekoliko ključnih stvari iz vlastitog iskustva koje prepoznaje kao važne u svom duhovnom životu, a koje mogu biti i drugima korisne. Prije svega da je duhovnost nešto jako stvarno i kako se treba učiti koristiti redovita sredstva na putu spasenja – misu i sakrament ispovijedi. „Srce i um su nam prenatrpani, a da bi čuli Gospodina, potrebna nam je samoća i tišina. Potrebno je stvoriti dio dana u samoći za sebe jer tko bježi od samoće bježi od sebe, a taj pak bježi od Boga. Nas je strah suočiti se sa samim sobom jer ono što skrivamo u samoći izlazi van i to postaje bolno. Iluzija kojom se zavaramo jest kako se sami možemo promijeniti.

Duh Sveti nas čisti, dotiče i mijenja, ako mu to dopustimo i samo milošću Božjom možemo vidjeti tko smo i što smo. Nema danas duhovnosti bez istine, nutarnje slobode i poniznosti koje pak dolaze od Gospodina“, poručio je.

U drugom dijelu nagovora vlč. Grbešić istaknuo je nekoliko laži o sebi – svjetovnih i religijskih, koji nam priječe život u istini. Prva od njih je da moramo biti savršeni jer se smatramo vrijednima samo kada smo uspješni i prvi. To dolazi od kompleksa niže vrijednosti koji nas tjera da se povlačimo u sebe, postajemo preosjetljivi i ne znamo prihvatiti ni pohvalu ni kritiku. Nadalje se navezujemo na ljude i neprestanim podizanjem kriterija slamamo svoj život. Shodno tome trudimo se zadobiti ljubav i odobravanje drugih, prilagođavajući se njima kako bi zadobili pažnju, priznanje i cijenjenost. Time gubimo slobodu djece Božje, uništavamo svoje osobne talente i potrebe te se nikada nećemo razviti u zrele osobe. Istodobno, danas mnogi smatraju kako je Božju ljubav potrebno zaslužiti ispunjavanjem zakona. Farizeji su to isto činili svojim radom i molitvom, ali Krist je svejedno morao doći. Krist nas ljubi iako smo grešnici i nikada nikoga nije odbacio zbog grijeha.

Funkcionalan pogled na Boga, ispunjavanje samo svojih želja, misao da ako nosimo Isusov Duh nećemo trpjeti, izvršavanje potreba drugih bez služenja Božjom ljubavi te stav da se dobar kršćanin ne osjeća tužno i tjeskobno, samo su neke od religijskih laži kojima se čovjek zavarava, upozorio je vlč. Grbešić.

„Mi smo ljudi i imamo osjećaje, nismo savršeni i ne trebamo potiskivati sve u sebe. Apostoli su bili kukavice i slabići, ali u jednom trenutku Duh Sveti ih preobražava, njih i njihove slabosti te ih osposobljava za život u istini. Molimo zato Duha Svetoga i vidjet ćemo kako nas Gospodin čudesno mijenja“, zaključio je.

Uslijedila je misa i klanjanje pred Presvetim koje je predvodio vlč. Grbešić uz koncelebraciju studentskog kapelana Marija Žigmana. U propovijedi vlč. Grbešić pojasnio je kako je duhovan prvenstveno onaj u kojem prebiva Duh Sveti, onaj koji je dopustio da mu On prodrma, srce, tijelo, razum i osjećaje.

„Zdrava duhovnost vraća nam radost života, donosi čistu savjest i daje slobodu. Zato molimo snagu i djelovanje Duha Svetoga koji nam daje ljubav prema Isusu, ugled, jasnoću i svrhu života. Ako nemamo te sile bit ćemo tmurni, umorni, dosadni kršćani koji kukaju, moraliziraju i nabrajaju, a ovom svijetu nemaju što dati. Tražite tu Silu odozgor, a Gospodin će nam dati ono najpotrebnije za nas“, zaključio je vlč. Grbešić.

Po završetku mise i klanjanja uslijedilo je druženje u prostorijama župe.