Duhovno-rekreativni izlet djelatnika Hrvatske biskupske konferencije

Misu u drevnoj crkvi sv. Lovre predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s biskupom Palićem, ekonomom HBK don Šimunom Šindijom, ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislavom Markićem, predstojnikom Nacionalnog ureda za katoličke škole vlč. Ivicom Žuljevićem i kancelarom Požeške biskupije vlč. Ivanom Popićem.

Zahvaljujući im na dolasku, i zaželjevši im dobrodošlicu, biskup Antun je – tumačeći pojedine povijesno-kulturne sastavnice crkve sv. Lovre – uveo ih u sveto slavlje.

Biskup je u homiliji kazao kako bi valjalo poslušati govor crkve sv. Lovre i naviještene Božje riječi. Podsjetio je da ova crkva svjedoči o osam stoljeća materijalnog zdanja, zidova i freski, ali još više osam stoljeća duša, na koje na svoj način asocira napose freska „nebeskog Jeruzalema“ s brojnim licima usmjerenima prema nebu. U ovoj crkvi hrvatski je čovjek u mukama i nevoljama uzdizao dušu Bogu, bio budan svojim duhom za nebesku stvarnost te ovdje na neki zgusnuti način susrećemo tu povijest duša i u nju se uključujemo svojom molitvom. Biskup je potom upozorio na svod gotičkog svetišta crkve na čijem se vrhu nalazi zaglavni kamen koji drži cijelu konstrukciju i ako bismo ga uklonili, urušila bi se rebra i samo zdanje. Zaglavni kamen, dodao je biskup, podsjeća nas na živoga Isusa Krist, pobjednika nad grijehom i smrću, u kome sve stvorenje ima svoju čvrstinu. Obratio je potom pozornost nazočnih na prikaz dvaju likova Krista na freski svoda svetišta iz 14. stoljeća: Krist Pantokrator i Maiestas Domini. Rekao je kako je to jedinstven primjer prožimanja ikonografske zapadne i istočne tradicije, te je ova crkva po tom određeno civilizacijsko susretište. Spomenuo je da to svjedoči još nekoliko srednjovjekovnih zdanja u blizini Požege sa zapisima na latinici, glagoljici i ćirilici, koja nisu porušena u vrijeme osmanlijske vladavine .

Polazeći od naviještenog ulomka iz Pavlove Druge poslanice Korinćanima, biskup je spomenuo kako Apostol doziva u svijest članovima zajednice u Korintu da ono što siju to će i žeti. Istaknuo je kako mu je osobito draga slika sijanja, jer pravi rast počinje od umiranja sjemena u zemlji, i uvijek je to nešto nevidljivo i neuhvatljivo. Ako sve svedemo na vidljivo i opipljivo pa gledamo što će od nas biti, nema rasta. On se događa iz mogućnosti i snaga s kojima mi ne raspolažemo, nego one djeluju u nama kao Božji dar. Isus nije posijao nešto, nego je darovao sebe do kraja, do u smrt za nas. To sijanje zove se ljubav. Ona uvijek daje sebe, umire i u tom činu čovjek najviše raste, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da razmisle kako siju u svom svakodnevnom životu i što će kroz to izrasti u Hrvatskoj. Ako škrto sijemo, Hrvatska a i Crkva imat će škrto od nas koristi.

Osvrćući se na naviješteni ulomka iz Matejeva evanđelja u kojem Isus govori o postu, molitvi i milostinji u skrovitosti, biskup je povezao to sa svakodnevicom i istaknuo: Kad nešto radimo, to ne bi smjelo završiti u prijetvornosti, tek da se nešto izvanjski vidi, a zapravo nam je svejedno što je iznutra. Ne rastemo istinski izvana nego iznutra. Brinimo se za ono što je nevidljivo, pa kad nešto činimo u ime Božje ili Bogu na čast, ili za čovjeka, neka to bude s iskrenošću i ljubavlju, iz koje raste najbolje i najviše. Kako to ostvarivati u osobnom, obiteljskom, društvenom životu, a onda kako to ostvarivati u našem radu i suradništvu i u Biskupskoj konferenciji? To je pitanje i izazov na koji bi i ovom prigodom trebalo pokušati dati odgovor, kazao je biskup. Potaknuo je nazočne da u svom pohodu Požeškoj biskupiji i nekim njezinim sastavnicama osjete dušu hrvatskog čovjeka na ovim prostorima, otvore svoje srce Isusu Kristu i po svom služenju u ustanovama Hrvatske biskupske konferencije ne budu tek djelatnici, nego osobe koje, ostvarujući sasvim posebno poslanje u Crkvi i društvu, svjedoče da je Isus Krist naša snaga i nada, kako pjevamo u geslu Požeške biskupije. U Biskupskoj konferenciji postavljeni smo da iz svijesti vjere nastojimo ostvarivati ono što nam je povjereno. Vjernost se nikada ne miri s površnošću, zato ona i boli, njezina težina je okvir unutar kojega i iz kojega se rađa i raste život, Božja pobjeda, kako nam je posvjedočio Isus. Koliko god nešto bilo teško, ako tako idemo putem pobjede, zašto ne bismo to prihvatili? Zahvaljujem vam na svemu što nastojite činiti za sebe, u obiteljima i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, zaključio je biskup.

Hvarski biskup Petar Palić zahvalio se domaćem biskupu na gostoprimstvu. “Ovo je prvi ovakav izlet djelatnika HBK. Htjeli smo se međusobno povezati, ali odlaskom u Požešku biskupiju htjeli smo osvijestiti da radimo s cijelom Hrvatskom”, poručio je biskup Palić.

Svi su se zatim u pratnji biskupa Antuna Škvorčevića uputili u razgledavanje požeške Katedrale, Riznice požeške katedrale, kripte i Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije s vrijednom zbirkom sakralnih predmeta kao i djelima suvremene i moderne umjetnosti. Slijedio je rekreacijski program u prirodi nedaleko Požege.