Duhovnom obnovom retfalačka župa u Osijeku proslavila Gospu Lurdsku

Blagdan je proslavljen misama i završnom tematskom propovijedi o obiteljskom/roditeljskom odnosu po uzoru na svetu obitelj i Isusa.

Nakon svakovečernje krunice i pobožnosti pred Gospinim kipom u crkvi koju je predvodio župnik Ivica Martić i domaćinski predvodio misna slavlja, duhovna je obnova otvorena s gostujućim don Petrom Filipovićem iz Studenaca u BiH te fra Krunoslavom Kolarićem, psihoterapeutom, redovnikom i časnim bratom u franjevačkom samostanu i Svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci koji je dvije večeri propovijedao. Najprije je promišljao s vjernicima o temi „Preko oprosta do slobode“ ukazujujući na vlastiti primjer oprosta progoniteljima, o pomirenju sa sobom i Bogom te zadobivanju duševne slobode. Druge večeri je Kolarić govorio o temi „Obitelj dar života i zajedništva“ na koju se nadovezao Ivica Martić u propovijedi na uočnici Gospina blagdana govoreći o rastu u (ne)zdravim obiteljskim odnosima, roditeljstvu i djeci te na blagdan o oštećenim obiteljskim odnosima i kako ih liječiti – molitvom i postom, sada u korizmi pred nama.

Kolarić je naglasio važnost otkrivanja vlastitoga identiteta unutar obitelji koju nismo sami birali te kako svaka obitelj ima svoj identitet, a na nama je upitati se: kakav je moj identitet vjere, ono po čemu se prepoznajem i jesam? „Često kažemo da je obitelj rađaonica novoga života. Obitelj je dar života i zajedništva, škola učenja života, življenja sakramentalnoga života“, podsjetio je te potanko razložio važnost uvažavanja djetetovih iskrenih emocija i roditeljske podrške, zaključujući: „Sada kroz ovu pripravu zamolimo našu Majku da nas nauči kako biti bolji majka, otac, dijete, baka, djed i unuk(a).“

S evanđeoskim uporištem nastavio je o Isusovoj zdravoj obitelji razmatrati retfalački župnik Ivica Martić, nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji,  govoreći o temi „Bog, roditelji, djeca“. „Ako hoćeš pomoći svome djetetu, muž mora voljeti svoju žena, a žena muža. Dijete ne funkcionira, ne funkcionira li odnos oca i majke… Isus je rastao u skladnoj obitelji uz mamu i tatu. Rastao je u redu, skladu i uz roditeljsko poštovanje jer, bez obzira koliko dijete imalo godina, dijete je osoba“, kazao je Martić, pojasnivši kako red koji se uči od malena, npr. vrijeme buđenja, pranja zubi, objeda, molitve pomaže djetetu u odrastanju, kao što je pomoglo i Isusu. „Naš život počinje tako što mi ulazimo u već jednu započetu priču, priču svojih roditelja. Na neki način htjeli mi to ili ne, nastavljamo život svojih roditelja. Gospa je, najvjerojatnije, pričala evanđelistu Luki priču svoga života, što joj Bog dobra učini kroz život. To je uloga roditelja, djedova i baka, pričati priču kako nas je Bog čuvao i vodio. Kad gledamo u Isusa, točno možemo vidjeti kakvu je obitelj, roditelje imao. Djeca jesu zrcalo, slika svojih roditelja. Isus je tako mogao postati hrabar onakav kakvog ga vidimo jer je rastao u zdravoj obitelji. Luka ističe da su roditelji vodili Isus na blagdan Pashe u hram te da su se držali zakona. Dijete Isus je rastao u obitelji koja se držala zakona tj. obitelj koja je znala red. Isus je gledao što mu roditelji čine. Evanđelje ne kaže – Marija i Josip su išli u hram, već roditelji. Važno je za dijete da ima oba roditelja, oca i majku! Naravno mjesto života su oboje, otac i majka. Ako hoćeš pomoći svome djetetu, voli svoju ženu ili voli svoga muža. Ne povećaj svoju ljubav prema djetetu već voli svog bračnog druga. Ti, trebaš pokazati da voliš ono što si izabrao! Dijete to najbolje osjeti kako se mama i tata odnose jedno prema drugome. Ako se roditelji ne slažu, što dijete radi? Ono prebacuje krivnju na sebe, pokušava riješiti problem na sebe… Isus je rastao u skladnoj obitelji. Mama i tata zajedno idu u hram. Ako muž ne ide u crkvu, već šalje svoju ženu ili dijete, on kao da time kaže mene se crkva, Bog ne tiče. Ovime kao da kažem djetetu: ‘Imam neki svoj svijet.’ I eto zbrke u djetetu, nesklada. Isusovi roditelji zajedno imaju odnos s Bogom. To im je postao običaj, red, navika. Tako se raste u skladu. Bez reda lako se izgubimo… Isus je poštovao svoje roditelje jer su oni njega poštovali, međusobno se poštovali i poštovali su Boga. To nam Marija priča danas po evanđelistu Luki da se naučimo biti roditelji i djeca. I djedovi i bake koji će znati prenijet istinu onima koje vole.“

U blagdanskoj je propovijedi Martić zaključio obnovu promišljanjem o (ne)vjeri roditeljskoj i tome kako je to kada u obitelji nije sve kako treba, uzevši evanđeoski primjer Isusova postupanja (Mk 9) u slučaju u kojemu otac mladića moli pomoć za sina jer mu sin ima nijemog duha. „Nema veće muke do one kada ne možeš pomoći svomu djetetu. I kada nema komunikacije između roditelja i djeteta, koji ne znaju razgovarati – ili se svađaju ili šute. Otac ne zna razgovarati, a sin pristupiti ocu i to je užas, dok je među nama tišina. Zanimljivo, otac ne kaže između njega i mene je problem, već sin ima problem. Kao da kaže, on ne zna razgovarati sa mnom, kriv je. Najčešće roditelji kažu dijete nam ima problem, umjesto – mi imamo problem… Isus prepoznaje da problem nije u nijemosti, već u ne vjeri. U čijoj ne vjeri? Evanđelist Marko razlikuje dječaka i zloduha. On veli dječakom vlada sila veća od njega. On ne vlada sobom, on nije kriv, nije slobodan. Isus ne ulazi u razgovor s dječakom niti zloduhom, već s ocem i traži da otac prizna i ne skriva problem. A otac je rastrgan između suprotnosti, između da i ne, te traži pomoć. A Isus veli: ‘Sve je moguće onome koji vjeruje’… Otac otvara vrata svoje obitelji Bogu i traži pomoć. Otpor zlu mora ići kroz Isusa, drukčije ne ide. Grijeh, zlo, ovisnost ostavljaju posljedice, štete. Isus daje odgovor i danas kako se opako istjeruje samo postom i molitvom. Da se netko oslobodi, evo recepta, to je ono na što nas korizma poziva. To je način kako ispuniti pravednost – molitvom (ona je preduvjet oslobođenja) i postom (Isus je postio 40 dana; hoćeš li otkriti koje sile vladaj tobom, počni postiti). Tek u postu izlazi ono što čovjekom vlada (srdžba, ljutnja, tuga…). Hoćeš li neke obiteljske probleme riješiti u svomu životu, počni postiti! U molitvi i postu ima manje mene, a više Boga. Tada nam Bog otvara oči za ono što trebam(o) činiti. Probajte, korizma je blizu“, pozvao je propovjednik.