Svečanu misu 31. svibnja, pred neočekivanim brojem vjernika, predvodio je biskupijski kancelar i biskupov tajnik prečasni Mišel Grgurić, u koncelebraciji sa župnikom don Anđelkom Kaćunkom i uz asistenciju đakona Brune Lovakovića.

U prvom dijelu propovijedi vlč. Grgurić je istaknuo kako se u anđelovu navještenju Mariji i utjelovljenju Sina Božjega očitovalo najveće djelo Božje ljubavi i dobrote. Marija je pritom doznala da je i njezina rođakinja Elizabeta, unatoč starosti i neplodnosti, na čudesan način začela sina pa joj je to bio dovoljan razlog da joj ode u pohod i s njome podijeli radost koju su obje od Boga primile. “No nije Marija pošla k svojoj rođakinji Elizabeti samo zato da bi joj čestitala i tri mjeseca pomagala. Pohitala je Marija u Gorje k svojoj rođakinji kako bi se dogodio susret dviju svetih majki. Svetih zbog toga jer je jedna pod srcem nosila Sina Božjega, a druga njegovog preteču, sv. Ivana Krstitelja, dijete koje će se Prorokom Svevišnjega zvati i koje će ići pred Gospodinom kako bi mu pripravilo putove”, naglasio je propovjednik. A kada je Marija ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu, Elizabeta je bila toliko radosna da joj je i dijete u utrobi zaigralo. “I Elizabeta, puna Duha Svetoga upozna što joj se dogodilo i svjesna svoje nedostojnosti pozdravi Blagoslovljenu među ženama koja joj je u pohode donijela Boga živoga. Zato Elizabeta Mariju naziva blagoslovljenom i blaženom jer je povjerovala ono što je Bog odredio od postanka svijeta”, rekao je preč. Grgurić i dodao kako ta Elizabetina radost prelazi i na Ivana u njezinoj utrobi te ona u tome trenutku radosti ne osjeća samo da ju je pohodio Sin Božji, već puna poniznosti Mariju, iako mlađu od sebe, priznaje svojom Gospodaricom jer donijela joj je blagoslov. A “Marija zahvaljuje za Božja dobročinstva, svim srcem pjeva svoj Veliča i uzdiže svoju dušu do samoga Boga. Marija pjevajući hvalu Bogu sebe naziva poniznom službenicom Božjom, a u isto vrijeme proriče da će je svi naraštaji od toga trenutka zvati blaženom, zbog onoga što joj je Bog učinio i zbog onoga što je Bog preko nje zamislio za čitav svijet”, posvijestio je propovjednik te podsjetio na važnu Marijinu odliku – čitav je život živjela ponizno, poslušna Božjoj volji. “I mi se trebamo učiti kako ponizno slijediti Gospodina. Ne častimo mi Blaženu Djevicu Mariju zbog toga jer je ona četvrta božanska osoba. Ona to nije. Ne častimo mi Blaženu Djevicu Mariju jer je ona neki čudotvorac ili iscjelitelj. Ona to nije. Mi nju častimo kao ‘uzvišenu diku roda našega’. Ona je prva među ljudima, jer je ponizna službenica Gospodnja koja je čitav svoj život predala Bogu. Znala je biti poslušna Božjoj volji i činiti ono što Bog od nje traži, pa makar joj se ti trenutci i događaji nisu svidjeli. Kao da joj je bilo lako gledati Sina koji pati za čitav svijet. Ali to što pati za čitav svijet i što će svi po njegovoj muci steći spasenje, to je Mariju činilo hrabrom. Bog, kada nam dopušta životne nedaće, daje nam i uzvišene ciljeve nakon tih nevolja. Samo ih moramo znati prepoznati. Velika je čast biti s Marijom, ali je i zadaća nasljedovati Mariju u njezinoj poniznosti”, naglasio je preč. Grgurić.

Potom je, povezujući taj Marijin blagdan sa svetkovinom Duhova, propovjednik posvijestio kako je i Blažena Djevica Marija bila s apostolima u tom trenutku silaska Duha Svetoga, što je posvjedočenje da je Majka Isusova i Majka Crkve. Međutim, Duh Sveti je “vidljivo sišao ne samo na apostole, nego se to očito odrazilo i na svima koji su slušali njihovo propovijedanje i koji se dadoše krstiti. Tada je, dakle, Duh ušao u ovaj svijet. Prema tome, slanje Duha je Kristovo uskrsno djelo, uskrsni dar”, naglasio je preč. Grgurić te dodao kako upravo Duh Sveti donosi mir i radost, utjehu i životnu sreću. “Duh Sveti ujedinjuje osobe i poslan nam je prije svega zato da dovede u red naš odnos prema Bogu i prema svijetu. Bez njegovih darova ljudski razum je slijep za vječne istine, a volja je nemoćna za dobro”, istaknuo je na koncu predvoditelj slavlja te pozvao vjernike da u brloškoj crkvi “gdje se svidjelo Mariji imati svoje boravište”, uprave prošnje svoga srca, njoj poniznoj službenici Gospodnjoj: “Blagoslovljena ti među ženama, pogledaj nas svoje sinove i kćeri, pogledaj naše nevolje, pogledaj nevolje naše braće i sestara koji trpe oko nas, ili su progonjeni u svijetu. O moćna Majko, zaogrni nas svojim plaštem, budi nam i dalje Odvjetnicom i Pomoćnicom, stoj uvijek na braniku naše Domovine, čuvaj nam svetu vjeru i zagovaraj nas pred prijestoljem Božjim!”

Na koncu misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio kompoljski župni zbor s Marijom Rubčić za orguljama, župnik Kaćunko zavalio je Bogu, Majci Božjoj i sv. Elizabeti što se, unatoč nepovoljnim okolnostima, nije prekinula tradicija održavanja “župnoga zbora” u Brlogu. Naime, slavlje je moralo biti skromnije nego prijašnjih godina pa je izostalo poslijmisno tradicionalno pučke veselje na livadi pored crkve. Župnik je također pohvalio članice Župnoga pastoralnog vijeća koje su za slavlje uredile crkvu te ispekle kolače, kao i župljane koji su uredili okoliš crkve. Zahvalio je kompoljskom župnom zboru za već tradicionalno sudjelovanje u slavlju, a posebno predvoditelju preč. Grguriću i đakonu Lovakoviću, najavivši njegovo skoro svećeničko ređenje i potaknuvši vjernike na ustrajnost u molitvi za duhovna zvanja.

Nakon mise vjernici su se pred crkvom zadržali u razgovoru uz piće i kolače, sa željom da se već sljedeće godine “Elizabeta” opet proslavi uz živu glazbu i “kotlić” domaćih lovaca koji se, za stolovima pod šatorom uz crkvu, nudi svim sudionicima slavlja.