U homiliji je o. Pletikosić, naglasivši kako se u kapeli nalaze grobovi četrnaestorice karmelićana koji su služili u somborskom samostanu, svrnuo pozornost vjernika na četiri freske koje krase unutarnji dio stropa i podnožje kupole kapele: uskrsnuće Kristovo, uskrišenje Jairove kćeri, uskrišenje Lazara i skidanje Isusa s križa. „Misu prikazujemo za duše svih nositelja karmelskog škapulara, jer svi nositelji čine jednu karmelsku obitelj. Šarenilo ove kapele iznutra, unatoč nagriženošću zubom vremena, upućuje nas na radost raja, kao i svaka crkva i kapela. Ovdje pokopani karmelićani, jedni više ozbiljnošću, drugi više vječitom radošću i smislom za šalu, dok su bili živi, upućivali su nas na više, na duhovno, na radost Kraljevstva vječnoga”.

U prigodi ovog liturgijskog spomena, somborska zajednica Karmelskog svjetovnog reda poručila je: „Studeni je posvećen molitvi za duše u čistilištu. I ta je pobožnost prožeta duhom Karmela. Majka Božja Škapularska često je slikana sa škapularom koji, zajedno s djetetom Isusom, pruža nad čistilište. Svi koji nosimo sveto karmelsko odijelo, pozvani smo na molitvu za duše u čistilištu i trebalo bi u Crkvi proširiti tu škapularsku pobožnost. Osoba koja umre sa škapularom i koja je bila vjerna obećanju koje je dala pri primanju škapulara, prve subote po smrti bit će izbavljena iz čistilišta, ako tamo dospije. Tako je ostalo do danas“.

Karmelski red slavi Sve svete Karmelskog reda 15. studenog, a 16. studenog Dušni dan Karmelskog reda, s odmakom od svetkovine Svih Svetih za opću Crkvu. Ovi su dani u Redu bili 14. i 15. studenog, ali u Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. Oca Josipa su, dopuštenjem Reda, pomaknuti od kad je Nikola Tavelić 1970. proglašen svetim.