Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović, a koncelebrirali su fra Anto Garić, gvardijan samostana, preč. Slavko Zec, župnik župe Linardići kojoj pripada glavotočki samostan, vlč. Zvonimir Badurina Dudić, župnik susjedne župe Poljica i vlč. Antun Zec te dvanaestorica franjevaca trećoredaca iz samostana u Krku i Portu i iz drugih kuća Provincije. Sudjelovali su vjernici iz Linardića i susjednih sela Brzac, Milohnići i Poljica te tridesetak ministranata iz župâ povjerenih franjevcima trećoredcima, koji se nalaze na već uobičajenom ljetovanju u Glavotoku.

Tumačeći evanđeoski odlomak o slanju učenika, provincijal Martinović rekao je kako „apostoli imaju zadatak navješćivati Božju riječ, kraljevstvo Božje, tumačiti ljudima Božje tajne, Božju poruku, Božju istinu, ne sebe, ne svoju istinu, svoju poruku“. Sjećajući se života i djelovanja oca Leona Šipeka, „jednostavnoga i skromnog redovnika“, posvjedočio je da je on uistinu „bio predan Bogu“ i „iznad svega ljubio Boga, a potom Provinciju i Crkvu“, želeći „kroz molitvu i rad pokazati kako se svjedoči evanđelje“. Podsjetio je kako je fra Leon šezdesetih godina prošlog stoljeća kao mladi redovnik i svećenik prolazio mnogim mjestima Hrvatske i Bosne i Hercegovine tražeći nova duhovna zvanja za svoju Provinciju. I neki od nazočnih redovnika, rekao je, mogu to posvjedočiti. Fra Leon je mnogo radio, često je obavljao i teške fizičke poslove u samostanu u Glavotoku, u samostanskom vrtu i masliniku. No, bio je također čovjek „široka srca, otvoren, pravi domaćin, vedar i susretljiv“. Na kraju homilije provincijal je rekao: „Možemo zahvaliti Bogu za sve što je fra Leon učinio kao jednostavan i skroman apostol za dobro Provincije, Krčke biskupije, tolikih ljudi, dušâ i za sve što je učinio za ovaj samostan, utkajući se u svojoj skromnosti i jednostavnosti u njegovu petipolstoljetnu povijest. Neka ga Gospodin nagradi za tu njegovu žrtvu, ljubav i jednostavnost, a nama neka udijeli snagu da znamo prepoznati, vrednovati i cijeniti ljude kao što je bio fra Leon, da znamo zahvaljivati Bogu za one koji svjedoče za njega“.

Poslije pričesti ministranti su pod vodstvom fra Ivana Širokog izveli pjesmu u znak sjećanja na oca Leona Šipeka, a zatim je fra Ivo Martinović u nazočnosti svih predvodio molitvu na njegovu grobu. Na kraju je gvardijan fra Anto Garić zahvalio svima za sudjelovanje u obilježavanju godišnjice.

Fra Leon Šipek rođen je 1937. godine u Kloštru Podravskom. Provinciji franjevaca trećoredaca pristupio je kao sjemeništarac 1952. g. Prve redovničke zavjete položio je 1955., a svečane, doživotne zavjete 1959. godine. Za svećenika je zaređen 1962. u Zagrebu. Nakon diplome postiže i licencijat iz teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Poslije kratkoga boravka i djelovanja u Zadru i Krku dolazi u samostan Glavotok gdje ostaje do kraja života, kao član samostana, a kasnije i kao gvardijan. Dao je neizmjeran doprinos u obnovi i proširenju glavotočkoga samostana, čineći ga sve više ugodnim mjestom i oazom odmora i duhovne okrjepe za mnoge koji su u nj dolazili, posebno u ljetnim mjesecima. Istodobno je, jednakom zauzetošću, duhovno i pastoralno djelovao u samostanu i njegovoj okolici. Umro je iznenada 11. srpnja 1999. od posljedica moždanog udara u 62. godini.