Spomen i zahvala dvanaestorici zadarskih sveaenika, žrtvama komunistiekog režima "Ova je Spomenica o našim sveaenicima - mueenicima nastala marnim sabiranjem einjenica njihova života i njihove mueenieke smrti. Pisana je s ljubavlju. Ona svjedoei na
Spomen i zahvala dvanaestorici zadarskih sveaenika, žrtvama komunistiekog režima
“Ova je Spomenica o našim sveaenicima – mueenicima nastala marnim sabiranjem einjenica njihova života i njihove mueenieke smrti. Pisana je s ljubavlju. Ona svjedoei našu sveaenieku povezanost s njima. Ljubav i duhovna povezanost nadživljuju i samu fizieku smrt”, zapisao je zadarski nadbiskup u miru Marijan Oblak u predgovoru knjizi “Dvanaestorica naše umorene braae” don Rozaria Šutrina koja je prošle godine izašla u nakladi Nadbiskupskog ordinarijata Zadar. Rijee je zapravo o biografijama dvanaestorice sveaenika zadarske nadbiskupije ubijenih u tijeku drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega u ono doba kada je Crkva u Hrvata izgubila više od šest stotina sveaenika, redovnika i redovnica. Don Ante Adžija, don Šime Batkovia, don Ante Eotia, don Mirko Didovia, don Ivan Kranjc, don Nikola Kuvae, don Ante Letinia, don Sreako Lovretia, don Ljubomir Magaš, don Ivan Manzoni, don Eugen Šutrin, don Ivan Tieia, sveaenici su zadarske nadbiskupije, žrtve komunistiekoga režima samo stoga što su branili temeljna prava Crkve i ljudskoga dostojanstva svakoga gra?anina i vjernika. Trebalo je proai pedeset godina od njihova stradanja da bi istina o njihovoj žrtvi, tek u demokraciji, izašla na svjetlo dana. Ova je knjiga ujedno i spomen na sve one sveaenike, redovnice i redovnike koji su samo zbog svog poziva, humanosti te zalaganja za vjeru i njezino slobodno ispovijedanje proganjani i montiranim i lažnim sudskim procesima optuživani za izdaju komunistiekog režima te osu?ivani. Dvanaestoricu zadarskih sveaenika-mueenika najbolje je prikazao sam pisac zabilježivši: “Živeai nezapaženi i u sjeni, vršili su savjesno svakodnevne svoje dužnosti, služeai braai u ljubavi. Buduai da su iskreno voljeli obiene, skromne ljude svojih župnih zajednica, zdušno su im prenosili svjetlo Božje istine i zraeili vedro pouzdanje u konaenu pobjedu pravde do posljednjeg daha. Toj svojoj konkretnoj sveaeniekoj subraai, svojim dragim prijateljima i vjernim suradnicima u izgradnji Svete Hrvatske, izražavamo iskreno priznanje i dužnu zahvalnost kao žrtvama neshvatljive i bezumne mržnje na sve što je obojeno vjerom i hrvatstvom”. (MF)