Džem od šljiva iz prihvatilišta za beskućnike
jadrankov džem od šljiva
Teške životne sudbine opterećuju brojne Caritasove korisnike pa tako i one smještene u Prihvatilištu za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu. U takvom okruženju rijetko se nađu oni koji mogu „nositi bremena drugih” ali kada se takvi pojave zasjaju neobičnom svjetlošću, koja stanare tih Caritasovih kuća ispunja radošću, optimizmom, snagom i nadom.
Jedan od njih je i Jadranko koji je u Prihvatilište za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije došao je početkom 2019. godine, nakon izlaska iz bolnice u Rijeci gdje je bio na liječenju poslije prometne nesreće. Teško su mu stradale kralježnica, rebra, ključna kost… Redovito ide na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju. Premda zbog oštećene kralježnice ima liječničku preporuku da ne smije teško fizički raditi, on ne može samo sjediti.
„Naš Jadranko ima zlatne ruke!” Uz još jednog korisnika, radi naizmjence u kuhinji – priprema i servira obroke, pere suđe, a ponekad nas iznenadi palačinkama, domaćom pitom ili nekim drugim kolačem… Za dvojicu korisnika bolesnih od karcinoma s posebnom je empatijom kuhao juhice i nosio im u sobu. Ovih dana je od šljiva, koje imamo u vrtu, skuhao desetak kilograma džema! Napravio je i nekoliko litara sirupa od lavande koja rastu u našem vrtu. Zahvaljujući njegovu trudu i umijeću, imamo rajčice, papriku, krastavce, blitvu, zelenu salatu iz našega vrta. Sam je pripremio zemlju, posadio, zalijevao, okopavao, kolio, čistio od korova… Obrezivao je ruže i voćke. Kad nije u kuhinji ili vrtu, Jadranko boja ogradu, popravlja pukotine (od potresa)… Izlio je prag na ulazu u garažu, na mjestu na kojemu je do sada voda prodirala prilikom jakih kiša. Kosi travu, uređuje dvorište, postavio je travne rešetke… U svemu što radi Jadranko je samozatajan te drugima ne stvara osjećaj krivnje, s udivljenjem toga četrdesetosmogodišnjaka opisuje voditeljica Prihvatilišta za beskućnike Iva Hrvačić.
U međuvremenu ukupna količina džema od šljiva koji je Jadranko skuhao popela se na više od 20 kilograma, a u planu je još. „Šteta je vrijeme utrošiti bezveze, bolje je nešto korisno napraviti ako se može”, kaže s osmijehom Jadranko, koji je rođen u Zagrebu ali je odrastao na selu, gdje je od malih nogu zavolio zemlju gledajući svoju baku kako radi na polju te joj je vrlo rano počeo pomagati.