Dokument su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch, zatim prefekt Kongregacije za biskupe kardinal Marc Ouellet, PSS, prefekt Kongregacije za evangelizaciju narodâ kardinal Luis Antonio G. Tagle, te prefekt Kongregacije za Istočne Crkve kardinal Leonardo Sandri.

Tekst je podijeljen u dva dijela, jedan posvećen promicanju ekumenizma, a drugi odnosima između kršćana gdje se u različitim odlomcima govori o načinima na koje je to moguće ostvariti.

U prvom dijelu naslovljenom „Promicanje ekumenizma u Katoličkoj crkvi“ iznosi se što se od Katoličke crkve traži u ispunjenju njezina ekumenskog poslanja. Stoga se uzima u razmatranje strukture i osobe aktivne na ekumenskom polju na dijecezanskoj i nacionalnoj razini, ekumenska formacija i korištenje dijecezanskih masovnih medija. Traženje jedinstva ističe se kao „izazov za katolike“, a biskupa se predstavlja kao „čovjeka dijaloga koji promiče predano zalaganje oko ekumenizma“, odgovorna za inicijative na tom polju. Zalaganje biskupa za ekumenizam nije nešto opcionalno u njegovoj službi, nego je to dužnost i obaveza. Nadalje, navedeni su modaliteti formacije, područjâ u kojima se ona razvija, sredstva potrebna za njezino promicanje te se nude neke „praktične upute“ kao što je ona da se treba „osigurati da u svim sjemeništima obavezno postoji tečaj iz ekumenizma, a da se na svim teološkim fakultetima ekumenizam uvede kao obavezan predmet“ ili da se dokumentaciju i građu o toj temi objavljuje na mrežnoj stranici biskupije.

Drugi dio nosi naslov „Odnosi Katoličke crkve s drugim kršćanima“ i u njemu se predstavlja četiri načina na koje Katolička crkva stupa u interakciju s drugim kršćanskim zajednicama. Prvi je način duhovni ekumenizam, koji je „duša ekumenskog pokreta“, kao što kaže Drugi vatikanski koncil. Govori se u vezi s tim o potrebi molitve s drugim kršćanima i zajedničkih susreta, slavljenja blagdana i liturgijskih vremena, zahvaljujući zajedničkom kalendaru koji omogućuje kršćanima da se zajedno pripremaju za najvažnije blagdane. U Vademekumu se posebno ističe važnost Svetog Pisma, „ekumenizma svetaca“ i „ekumenizma krvi“. Zatim se progovara o „dijalogu ljubavi“ i poticanju kulture susreta. Katolici, kako se navodi u tekstu, „ne bi trebali očekivati da se drugi kršćani približe njima“, nego trebaju „uvijek biti spremni učiniti prvi korak“. Potrebno je raditi na promicanju te „kulture susreta“ na razini svakodnevnih kontakata i suradnje, ističe se u dokumentu. Postoji nadalje dijalog istine, koji se odnosi na teološki dijalog s drugim kršćanima, te životni dijalog. Ovim se potonjim izrazom označava mogućnosti za razmjenu i suradnju s drugim kršćanima na tri glavna područja: pastoralu, svjedočenju svijetu i kulturi. U tekstu se daje dublji uvid u pastoralni ekumenizam, misije i kateheze, zajedničko slavljenje kršćanskih otajstava pripadnika nesjedinjenih Crkava (communicatio in sacris), a sve to vodi do „praktičnog ekumenizma“, to jest suradnje među kršćanima, na primjer u obrani života ili u borbi protiv diskriminacijâ, kao i „kulturnog ekumenizma“.

U Vademekumu ne samo da se podsjeća na načela biskupova predanog rada na ekumenizmu, već je sadržan i popis „praktičnih preporuka“ (kroz čitav tekst se, naime, provlače praktične smjernice što ovaj tekst čini pomalo jedinstvenim) koje u jednostavnim i izravnim crtama sažimaju zadaće i inicijative koje biskup može promicati na lokalnoj i regionalnoj razini. Konačno, u Dodatku se pruža kratki opis partnerâ Katoličke crkve u međunarodnim teološkim dijalozima i glavnih pitanja kojima se bave.

Inicijativa za ovaj ekumenski vademekum potekla je od članova Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana 2016. godine. Osjećala se naime potreba za kratkim dokumentom koji će moći poticati, pomagati i voditi katoličke biskupe u njihovoj službi promicanja jedinstva. Nadalje, objavljivanjem ovog ekumenskog vademekuma željelo se obilježiti dvadeset i petu godišnjicu enciklike Ut unum sint te šezdesetu obljetnicu uspostave Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana. Priprema na dokumentu trajala je tri godine. Ekumenski vademekum se temelji na Ekumenskom direktoriju iz 1993., ali nije njegovo puko  ponavljanje nego nudi kratku sintezu, koja je posuvremenjena i obogaćena važnim temama koje su obrađivane tijekom posljednjih pontifikata, i to uvijek kroz prizmu biskupa Katoličke crkve. To je vodič koji može nadahnuti razvoj ekumenskog djelovanja, kao što je istaknuo kardinal Koch u intervjuu za Vatican News u prigodi objavljivanja dokumenta.

Tekst je dostupan na službenim vatikanskim stranicama u prijevodu na četiri jezika: engleskom, talijanskom, francuskom i španjolskom na sljedećoj poveznici:

https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2020/12/04/0635/01477.html