Molitveni susret četvrte večeri otvoren pjesmom Ti Kriste, Kralj si vjekova i dobrodošlicom Katice Krček, voditeljice osječke Područne zajednice MiR, nastavljen upoznavanjem vjernika s građom ovogodišnje Molitvene osmine (koju je priredilo Vijeće crkava Bliskog istoka), čitanjem biblijskih tekstova predviđenim za četvrti dan Svjetske molitvene osmine (Mihej 5, 2-5a, 7-8; 1 Petrove poslanice 2, 21-25), pjevanjem i čitanjem 23. psalma te čitanjem ulomka Evanđelja po Luki (Lk 12, 32-40) o kojemu je u duhovnom nagovoru promišljao Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici.

„Pogledajmo malo u srce i osluhnimo Isusove riječi: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime,, tu sam i ja među njima’. Baš u ovo vrijeme pandemije, a mi smo laička zajednica, ipak nas je Isus okupio ovdje. To vas je Isus pozvao i okupio i rekao da je svatko od vas jako, jako važan. I zato je važno predati mu svoje srce, koje on poznaje bolje od nas, da bismo zaista istinski mogli moliti da svi budemo jedno“, kazala je Krček u uvodnom duhovnom nagovoru te, zahvalnom molitvom upućenom Gospodinu, potaknula sabiranje u duhovnom zajedništvu moleći za iscjeljenje srca, ljubav i oproštenje, za jedinstvo u Isusu, radost i da naše misli i govor budu Božji. Uvodeći u građu za Svjetsku moitvenu osminu, Krešimir Pećar pozvao je na radost susreta u kršćanskom zajedništvu, poručujući: „Bacajmo se slobodno u zagrljaj Očev pa kako što bude, a uvijek bude dobro“.

Vlč. Danijel Tigandžin je s vjernicima razmišljao o zajedništvu koje prepoznaje „da su razlike bogatstvo i da smo dar jedni za druge jer mi smo Svjetlo svijeta – o nama ovisi kako će reagirati oni koji nisu kršćani“ te je zaključio citirajući ulomak razmatranja 4. dana Svjetske molitvene osmine: „Usred političkih previranja, rastuće kulture pohlepe i zlouporabe moći u ovom svijetu, kršćani, kao i drugi na Bliskom istoku, trpe progone i osjećaju se marginaliziranima; žive u strahu od nasilja i nepravde. Ali oni se ne boje jer pastir ide s njima, okuplja ih u stado i čini ih znakom svoje ljubazne prisutnosti. Zajedno su kvasac koji diže cijelo tijesto. Kristova poniznost im je uzor i od njega čuju poziv da prevladaju podjele i da se sjedine u jedno stado. Premda malobrojni, svojom patnjom slijede Jaganjca koji je trpio za spas svijeta. Malo ih je, ali drže se nade i tako im ništa ne manjka“. Također, predmolio je molitvu predloženu u priručniku: „Bože, dobri Pastiru, rascjepkanost malog stada žalosti tvoga Duha Svetoga. Oprosti nam kad naše zalaganje posustane i kada oklijevamo vršiti tvoju volju. Daj nam mudre pastire, koji su ti mili, koji prepoznaju grijeh podjele i vode Crkve u pravednosti i svetosti do jedinstva u tebi. Molimo te, Gospodine, usliši našu molitvu“.

Uslijedilo je moljenje Vjerovanja (nicejsko-carigradsko), pjevanje skladbe Iz dubine srca svog te molitva vjernika sa zazivima upravljenim Gospodinu (za sve kršćanske zajednice, djecu diljem svijeta koja pate od nasilja i njihovih posljedica, za sve izbjeglice i raseljene ljude u svijetu, naša nastojanja za kršćanskim jedinstvom i dijalogom s drugim religijama te za Gospodinovu pomoć u pronalaženju novih i kreativnih načina slijeđenja i propovijedanja njegove poruke kako bi svijet mogao vjerovati). U završnom dijelu svi su pjevali Tu pred tobom, a poslije svećenikova otpusna blagoslova susret je zaključen pjesmom raspjevanih vjernika Kriste, budi naša radost. Zajedništvo je nastavljeno druženjem uz domaću trpezu i, pridržavajući se epidemioloških mjera, u uzajamnom upoznavanju kršćana.

Molitveni program ostvarili su, uz Katicu Krček, čitajući i predvodeći pjevanje zauzeti laici osječkog MiR-a: bračni par Ana i Krešimir Pećar, Snježana Mileta, Slavica Cvitanušić, Branka Jager i Ivanka Hodak.