Susret je održan u dvorani „Josip Juraj Strossmayer“ Visokoga evanđeoskog teološkog učilišta (VETU). Molitveni je susret otvorio i vodio sudomaćin Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskup Crkve Božje u RH, dok je domaćin bio dekan prof. dr. Peter Kuzmič. Radosno zajedništvo proteklo je u slavljenju Boga pjesmom, molitvom i duhovnim poticajima nadahnutim retkom Evanđelja „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? – On će vladati u poniznosti, srušiti zidove i graditi s ljubavlju“, pripravljenim za razmatranje drugoga dana SMO. Pjevanje duhovnih skladba predvodio je i gitaru svirao David Kovačević, uz klavijatursku pratnju Patricije Kovačević.

Uvodeći u susret Kovačević je pozdravio: biskupa Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj Pétera Szenna, mr. sc. Damira Špoljarića, pastora Evanđeoske pentekostne Crkve Radosne vijesti u Osijeku i predsjednika prezbiterija, zatim đakona u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek dr. sc. Samira Vrabeca, sudomaćina Petera Kuzmiča, mr. sc. Julijanu Mladenovsku Tešiju, profesoricu na VETU i članicu Odbora za ljudska i manjinska prava grada Osijeka, katoličku novinarku Nevenku Špoljarić i vjernike kršćanskih denominacija, a ispričao je pozvanoga vlč. Josipa Erjavca, tordinačkog župnika.

Podsjetivši da se SMO održava u obnovljenoj dvorani VETU-a imenovanoj po đakovačkom biskupu Josipu J. Strossmayeru, predsjedatelj slavlja Kovačević je istaknuo: „Za Strossmayera zasigurno možemo reći da je bio preteča suvremenih ekumenskih gibanja na našim područjima što je potvrdio svojim praktičnim djelovanjem i nastojanjima oko jedinstva Crkve. Na višestruke načine pokazivao je interes za jedinstvo Crkve i to je bilo važno područje njegova djelovanja; pokazao je u tom smislu svoj vizionarski ekumenski duh, upornost i ustrajnost u radu oko jedinstva kršćana. Ponajviše je djelovao u duhu Drugog vatikanskog koncila (o tome više piše u biografiji uz međunarodni znanstveni simpozij prigodom 200. obljetnice Strossmayerova rođenja koju je priredio prof. dr. Antun Japundžić s KBF-a u Đakovu). Gdje je taj novorođeni kralj židovski? (Mt 2, 2) U ovomu upitu nije riječ o jednom kralju koji bi bio u nizu židovskih kraljeva niti o bilo kojem zemaljskom kralju. U izravnom dijalogu s Pilatom Gospodin Isus je prije osude rekao: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta… (Iv 18, 36-37). Tako postaje jasno da je ‘kralj židovski’ zapravo naziv za mesiju kojeg čeka, ne samo židovski narod, već ga je čekao i sav ljudski rod.“

Dobrodošlicu na VETU u Osijeku izrazila je magistra teologije Julijana Mladenovska Tešija te je uz molitveni poticaj s nazočnima podijelila razmatranje: „Ovogodišnja molitva osvrće se na naizgled sporedno događanje – putovanje i poklon mudraca, u odnosnu na središnje – rođenje Isusa Krista. No, ovaj biblijski narativ u sebi skriva barem tri poruke važne za ovaj tjedan zajedništva u molitvi svih kršćana. Pored vječne poruke nade u Božjem obećanju iskazane u „zvijezdi sa istoka“, vidimo mudrace kao simbole različitih kultura, različitih Božjih stvorenja i vjera, koji, vođeni istom objavom, hrle Kralju poklonivši mu se i prinoseći mu darove, ono najbolje što imaju; pored slike Jeruzalema, tog grada vječne simbolike za kršćane, grada pomirenja, te u ovoj slici i grada Kralja ‘uznemirenog’ (kako veli sveti tekst) koji traži ultimativnu krvnu žrtvu, ubojstvo djece, vidimo sliku drugih mjesta, Betlehema, Egipta kao mjesta izbjeglištva, ali i zaklona, kao simbole Božjega djelovanja i pomoći u trenutcima nevolje; te pored slike putovanja u nepoznato, vidimo Božju prisutnost: na svakom koraku, onom kada su otišli k Herodu, kada su krenuli na put i ugledali zvijezdu (ponovno) koja im je pokazala kuću, te onomu kada su upozoreni u snu, krenuli na dugi put natrag kući, vidimo Boga na djelu.

Kršćani su pozvani biti Znak, zvijezda na nebu koja povezuje i donosi jedinstvo. U svom zajedničkom traganju za Bogom, u svojoj zajedničkoj želji da njega jedinoga slavimo, mi imamo i zajedničku misiju: biti svjetlost i sol, te sudionici i suradnici Boga na zemlji. Naši domovi, pri tome mislim na naše crkve kao dom, trebaju biti mjesto okupljanja svih koji se sklanjaju od nevolja ovoga svijeta, svih onih kojima treba zaklon jer u domu Gospodnjem je jedina sigurnost. Stoga naša vrata moraju biti otvorena stradalnicima, marginaliziranima u našem društvu, siromašnima, žrtvama nasilja, a naše crkve simbol Božjeg prihvaćanja i ljubavi! Naši životi trebaju biti poput ovog putovanja: voditi k obnavljanju vjere, ljubavi s Bogom i bližnjima, ljubavi s drugima, čak i s neprijateljima, s punim povjerenjem da nas na takav put, dug i često opasan, poziva naš Bog, vječni vladar, velik i sveznajući Gospodar. Kao Kristovi sljedbenici, mi smo svi pozvani slijediti, nasljedovati Krista koji je naša jedina, čvrsta, postojana točka na nebu, naša jedna zvjezdana konstelacija vjere.“

Péter Szenn istaknuo je važnost osobnog svjedočenja vjere u društvu i posvećenja u Crkvi u kojoj nas Bog okuplja te kazao: „Slavimo Boga i hvalimo zato što doživljavamo zajedništvo u Bogu i vjerujem da tako postajemo svetiji. Zahvalimo Bogu što nam je darovao sve i nas daruje jedne drugima i da spoznamo vjeru u drugima. Cilj je Božje ljubavi da prepoznamo Gospodina  Isusa Krista u drugom čovjeku jer Bog je ljubav i molimo da i sami budemo ljubav.“

Damir Špoljarić osvrćući se na geslo ovogodišnje SMO (Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti, Mt 2, 1–12) poručio je sabranima: „Geslo koje su odabrali bliskoistočni kršćani, odakle dolazi puno mudrosti, po  Kristu se, evo, učimo klanjati u svom životu našem Gospodinu. Želim da se s tom mudrošću klanjamo cijele ove godine Gospodinu koji više nije ono maleno, nemoćno dijete u štalici nego „Alfa i Omega“, naš spasitelj, naš Gospodin, vječni Logos, onaj koji je blizu za nas. Činimo to, jer Gospodin kaže da Bog ljubi klanjaoce koji se istinski klanjaju, klanjaju u Istini, smjelo kročimo kroz godinu. Zanimljiva je misao Blaise Pascala da postoje dvije vrste ljudi – oni koji Boga susretom slave i oni koji ga još iskreno traže svim srcem. Molimo za one koji ga iskreno traže, a mi koji smo ga našli, poklonimo se Njemu.“

Samir Vrabec pozdravljajući sabrane darovao je knjižnici VETU-a novoobjavljenu knjigu, u nakladi zagrebačkog Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik, Prinos povijesti Evangeličke Crkve u Slavoniji: Utjecaj protestantskih misijskih organizacija na razvoj Evangeličke Crkve u Slavoniji 1868. – 1918., čiji je autor finski svećenik Matti Korpiaho, bivši pastor Evangeličke Crkve u Osijeku. „Dovoljno je da se u SMO okupimo u pjesmi i molitvi i već se obogaćujemo, no podijelit ću s vama misao uz moto današnjeg dana (Mt 2, 2) u kojemu se spominju mudraci, magi, moguće došli s babilonskog dvora. Oni su suprotstavljeni židovskom svećenstvu koji su imali zakon, a nisu vidjeli novo Svjetlo… Možemo se i mi propitivati o tome jesmo li u današnjem kršćanstvu spremni za kretanje po ‘cijelom svijetu’ ili smo postali ‘hramsko svećenstvo’“, rekao je Vrabec.

Peter Kuzmič govorio je o duhovnom ekumenizmu, knjigama i štivu koje valja pročitati, spominjući tiskovine: Abeceda osječkog ekumenizma (J. M. Tešija), prosinački broj Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije posvećen temi ekumenizma, citirajući uvodničara izv. prof. dr. Borisa Vulića („Mi katolici možemo i moramo ne samo sudjelovati, nego i iznalaziti nove oblike kako osobne tako još više zajedničke molitve za jedinstvo kršćana“), zatim prvu encikliku o ekumenizmu Da svi budu jedno (1995.) i Dekret o ekumenizmu (Drugi vatikanski koncil, 1964.). Također, istaknuo je protoekumenski značaj biskupa J. J. Strossmayera u kontekstu sudjelovanja na Prvom vatikanskom saboru.

„Strossmayer je rekao da se ne slaže s onima koji pozivaju na osudu protestanata, rekavši da poznaje braću protestante – iskrenu braću od kojih možemo mnogo naučiti jer stavljaju naglasak na Sveto pismo, objavu od Boga, a o tome se kod nas malo govori da je bio protoekumenist. Zanimljivo da su mu onda drugi iz klupa vikali ‘heretik, protestant, Luther’. No još gore, on je protestirao i, dok je silazio s govornice, govorili su ‘Lucifer’. I mi smo u ovoj dvorani Strossmayer u kojoj su se prvi puta poslije rata našli pravoslavni, katolici i protestanti da promiču povjerenje. Bonaventura Duda, suurednik je ove Biblije prodane u 60.000 primjeraka prije nego je izišla iz tiska 1968. godine. Tu je Božja Riječ, pisana Riječ živa, a živa Riječ je Božji sin Isus Krist. Živa Riječ se objavljuje u pisanoj riječi… ‘Za kršćane katolike, pravoslavne i protestante Biblija je sveta, inspirirana i kanonska knjiga.’ Duda bi rekao: ‘Mjerodavna i smjerodavna za sve one koji se pozivaju na Krista.’ Biblija je knjiga mudrosti i kulture, dakle, ne samo vjere u kojoj nalazimo ne samo Spasitelja – Put, Istinu i Život, nego nek’ nas vodi u nebo i da nalazimo mudrost za život ovdje na zemlji. Neka vam dragi Gospodin podari prisutnost živoga Krista u ovom molitvenom hodu“, zaključio je Kuzmič te pozvao na svakovečernje ekumenske susrete.

Susret je završen zajedničkom molitvom Gospodnjom i pjesmom. Priređen je i agape uz pridržavanje epidemioloških mjera.