EUHARISTIJSKI KONGRES ŠIBENSKE BISKUPIJE

Šibenik, 16. 10. 2000. (IKA) – Na proslavu biskupijskoga Euharistijskog kongresa u Šibenik su od ranih jutarnjih sati u nedjelju 15. listopada sa svih strana biskupije pristizali hodočasnici u narodnim nošnjama, sa živopisnim kapama i barjacima. Ulicama i kaletama odzvanjala je duhovna pjesma, a kad su pristigli vjernici u brodicama iz priobalnih i otočnih župa, pjesma se razlijegala i cijelom rivom. Svečani je ophod pošao od crkve Gospe van Grada, te obalom do katedrale Sv. Jakova. Za križem hrvatski su vojnici ponijeli pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, a zatim su išli prvopričesnici, krizmanici, ministranti, te predstavnici svih 73 župa Šibenske biskupije sa svojim crkvenim barjacima. Za njima su išle redovnice, te sjemeništarci, bogoslovi, svećenici i na kraju svi nadbiskupi i biskupi Splitske metropolije, a pod baldahinom šibenski biskup Ante Ivas sa svečnim evanđelistarom. U tijeku svečanog ophoda i misnog slavlja ispred katedrale liturgijsko je pjevanje, uz pratnju orgulja i puhačkog orkestra, predvodio Kongresni pjevački zbor, sastavljen od katedralnog zbora sv. Jakova i župnog zbora Gospe van Grada iz Šibenika, te župnih zborova iz Vodica, Primoštena, Murtera i Knina pod ravnanjem bogoslova Denisa Karanušića. Cijeli je put, kojim je išla procesija, bio ozvučen tako da su obrede mogli pratiti i oni vjernici koji nisu uspjeli doći na bogoslužni prostor, na trgu Republike Hrvatske, i u katedralu Sv. Jakova. Uvodne je misli kazivao don Stipe Perkov, objašnjavajući smisao i značenje Velikog jubileja i jubilarne 2000. godine u kojoj zahvaljujemo Bogu na Isusu Kristu u kome nam je jedino spasenje.
Na početku misnog slavlja, biskup Ivas pozdravio je vjernike iz svih župa, te predstavnike županijskih i gradskih vlasti, Hrvatske vojske i policije, te biskupe Splitske metropolije: splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita dr. Marina Barišića, nadbiskupa u miru Antu Jurića, kotorskog biskupa Iliju Janjića, dubrovačkog dr. Želimira Puljića i hvarskoga Slobodana Štambuka, generalnog vikara zadarske nadbiskupije Milivoja Bolobanića, te sve svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce.
U propovijedi je biskup Ivas između ostaloga kazao: “Ovim najsvečanijim slavljem, zajedno s cijelom Crkvom u našoj domovini Hrvatskoj, zajedno s Crkvom u cijelome svijetu, slavimo 2000 godina od kako je naš Gospodin Isus Krist #!sišao s nebesa#!, jer ga je Otac poslao da bude Emanuel, tj. Bog s nama, da nam bude Gospodin Kruh, da ga #!blagujemo i živimo po njemu#!, pa da budemo nalik njemu koji je slika nevidljivoga Boga, nalik njemu koji je ono #!lice Božje koga tražimo#! cijeloga života i cijelu svoju povijest.” Tumačeći Isusov govor o Kruhu života biskup Ivas je rekao kako su mnogi, kada su čuli taj govor otišli. “Bio je to gotovo najpresudniji trenutak njegova života, ali i života njegovih učenika, i svega njegova djela spasenja i cijele njegove Crkve, ali i života cijeloga svijeta. Stoga, Isus upita preostalu dvanaestoricu svojih učenika: #!Zar ćete i vi otići?#! Čujemo li to pitanje?! Kakva li je tišina morala nastati u dubinama duša učeničkih!? Kako svečani, veličanstveni trenuci opredjeljenja! Ostati s njim, povjerovati mu, prihvatiti tajnu ponuđenoga Kruha, tajnu živoga kruha što Život daje, ili otići, napustiti ga, tražiti neki drukčiji, lakši, razumljiviji život, jesti neki jeftiniji i mekši kruh koji ne može ispuniti sve gladi ljudske”, rekao je šibenski biskup te upozorio kako je uvijek bilo onih koji su nudili drukčiji, jeftiniji i tobože ukusniji kruh. “Mnogi su u ljudskoj povijesti takav kruh zemaljski pretvarali u oružje kojim su vladali i zarobljavali, ucjenjivali, izluđivali i istrebljivali cijele narode. Mnogi i danas, u nas i u svijetu misle, da se sve u čovjeku i među ljudima može nahraniti, riješiti i kupiti kruhom zemaljskim. Treba samo bogato gospodarstvo, veliki kapital, novac. Trebaju krediti (inozemni), banke, institucije, trebaju zakoni i utakmice tržišta, fondova, trebaju nam obećanja… Kad to ne ide glatko, a ne ide, jer je očito istinita ona riječ Kristova, da čovjek ne živi samo od kruha, da čovjek ima daleko dubljih i većih gladi i vrednota, koje se ne mogu dati u zamjenu za nikakav #!kruh propadljivi#!, onda svjetski (i domaći) moćnici i #!proizvođači zemaljskoga kruha#! prijete politikom, prijete demagoški čak i demokracijom, pravima i zakonima, prijete izolacijom, sankcijama. Obezvrjeđuju sve izvorne ljudske vrednote, od onih osobnih i obiteljskih, društvenih i narodnih do duhovnih i religioznih. Nažalost, svemu smo tome svjedoci, u našem svijetu, pa i u našoj državi.”
“Crkva vjeruje da je upravo Euharistija njezino prvo i najveće poslanje: da djeluje evanđeoski, krušno, kao i njezin Učitelj i Gospodin: #!Ljubite jedni druge kako sam ja ljubio vas#!, i to u svakom čovjeku, narodu i vremenima. Mi, Crkva u hrvatskom narodu, dakako najprije u svome narodu hrvatskom i vremenima koja su nama darovana. To smo obvezni #!činiti njemu na spomen#!. On nam je to zapovjedio činiti. Te se obveze i poslanja nećemo i ne možemo nikada odreći, ni pred kim, ni za što, ni u privatnom ni u javnom životu, ni u politici, ni u odgoju, ni u gospodarstvu”, rekao je biskup Ivas koji je nakon obnove krsnih obećanja pozvao sve vjernike da prinesu svoje molitve i nakane na oltar zajedno s prinosom darova te zavrijede jubilejski oprost.
Euharistijski kongres Šibenske biskupije, završio je pod geslom “Živi kruh što život daje” poklonom i jubilejskom molitvom za kršćansko poslanje, te zahvalom i molitvom za cijelu domovinu. Nakon blagoslova, uz barjake koji su napravili špalir od oltara do katedrale, u svečanom su ophodu s Presvetim u katedralu pošli prvopričesnici, ministranti, redovnice, redovnici, svećenici i biskupi. Slavljenje euharistijskog kongresa, nakon duže priprave po dekanatima i župama, te neposredne priprave, započelo je dojmljivom Službom svjetla u katedrali Sv. Jakova u subotu 14. listopada navečer, koja je završila molitvom.