Fra Aleksa Benigar o blaženom Alojziju Stepincu

Zagreb, (IKA) – Tema redovite mjesečne tribine Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda – Kaptol koja je održana u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu u četvrtak 17. veljače bila je “Fra Aleksa Benigar o blaženom Alojziju Stepincu”. O temi je govorio vicepostulator kauze sluge Božjega fra Alekse Benigara fra Ratko Radišić. Uvodno je kratko predstavio životni put svećenika i misionara u Kini fra Alekse Benigara (1893. – 1988.) i zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca (1898. – 1960.), dviju osoba koje su na osobit način zadužile hrvatski narod.
Istaknuo je kako se susret, a potom i prijateljstvo između Stepinca i Benigara razvilo u Rimu. Na obrani Benigarove doktorske disertacije godine 1929. nazočili su i hrvatski studenti teologije u Vječnom gradu, pa tako i Alojzije Stepinac i Franjo Šeper.
Benigar je već tada stekao pozitivan dojam o Alojziju, a njegovo će se divljenje povećavati kako će pratiti Alojzijevo djelovanje najprije kao svećenika, a poslije biskupa. Po odlasku u misije u Kinu, svjedočanstvo o tome nalazimo u pismu koje je Aleksa uputio bratu Vladimiru. U pismu iz godine 1939. posebno pohvalno ističe važnost brige Alojzija u pastoralu, tj. osnivanju novih župa.
Prepoznao je u njemu onoga koji nastoji sagledati mogućnosti i pripraviti Crkvu da može odgovarati na nove izazove. Divio se njegovoj skromnosti i povučenosti, što je bio odraz njegove poniznosti kao i hrabrosti kada valja učiniti neke korake koji ne nailaze na odobravanje, rekao je Radišić te upozorio kako je Aleksa u Alojzijevoj poniznosti prepoznao i veliku snagu koja će biti nositelj vjere u našem narodu.
Također je istaknuo kako je fra Aleksa u Kini predavao duhovnu teologiju, te je u tu svrhu objavio i udžbenik od 1300 stranica koji je posvetio kardinalu Stepincu, dakako uz njegov pristanak. Taj je udžbenik posvetio nadbiskupu Stepincu jer je u njemu promatrao predstavnika Crkve u Hrvatskoj koja je bila proganjana. Ujedno sudbina Stepinca bila je slična vjernicima u Kini, gdje su također mnogi vjernici i svećenici bili u logorima. K tomu, Aleksa je Alojzija promatrao kao mučenika, a i sam je htio postati mučenikom, rekao je Radišić. Podsjetio je kako je nakon progona iz Kine 1954., Benigar živio u Rimu, a domovinu je prvi puta posjetio dvije godine kasnije. Jedan od ciljeva posjeta bila je i njegova želja vidjeti kardinala. Radostan susret dva prijatelja dogodio se nakon 26 godina, 27. srpnja 1956. Tom su se prigodom prisjetili svojih susreta u Rimu, a dotaknuli su se i života Crkve, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Taj susret ostavio je osobiti dojam na Aleksu, te mu je to kasnije bio veliki poticaj da poznavanje kardinalova svetoga lika proširi svijetom, rekao je predavač. Najava pape Ivana XXIII. koju je izrekao nakon smrti kardinala Stepinca o mogućnosti pokretanja postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim, bili su prvi poticaj Benigaru na razmišljanje što bi on mogao učiti da se glas o kardinalovoj svetosti proširi. Kako je u to vrijeme Benigar već bio suradnik Kauze svetih, znao je kako se piše životopis, te je temeljem dostupnih dokumenata, sakupljenih članaka i knjiga napisao životopis koji je objavljen u Rimu godine 1974. U tom pogledu, Radišić je istaknuo kako je sve činjenice iz knjige Benigar dokumentirao jer je znao da će to mnogi pokušati osporiti, kao što su i za Stepinčeva života iskrivljavali činjenice.