Ta je bračka župa povjerena na upravljanje franjevcima iz Samostana sv. Martina biskupa u Sumartinu koji pripada splitskoj provinciji Presvetoga Otkupitelja. Na misi župne svetkovine koncelebrirali su župnik u Sumartinu fra Jakov Prcela, župnik u Povljima i Novom Selu fra Luka Norac Kevo, zatim dijecezanski svećenici Tonči Kusanović na službi u Milni, Bobovišćima i Ložišćima, selački župnik Andro Ursić i župnik u Sutivanu, Mircima i Dračevici Jakša Rubinić.

Uvodeći u homiliju predvoditelj slavlja istaknuo je kako Katolička Crkva datum slavljenja svetaca redovito određuje prema danu njihove smrti jer se taj dan smrti smatra danom njihova rođenja za vječni život. Dodao je da se to posebno odnosi na svece mučenike, pa i na sv. Ivana Krstitelja koji je završio život mučeničkom smrću. Jedinstveno je da Crkva dva puta godišnje slavi jednoga sveca, u ovom slučaju sv. Ivana Krstitelja te da slavi njegovo rođenje. Crkva nam želi nešto poručiti. Ivanov otac Zaharija i majka Elizabeta bili su u dobi kada nisu mogli imati djece. Ivanovo začeće i rođenje bilo je čudo koje je potvrdilo vjeru da je Bogu sve moguće. To su i njegovi roditelji potvrdili na prikazanju davši mu ime Ivan, što na židovskome znači „Jahve je milostiv”, „Bog je milostiv”. U tom imenu sadržano je podrijetlo sv. Ivana. On upućuje na Boga, rekao je u homiliji mr. Vuleta.

Potaknuo je vjernike na razmišljanje o važnosti Ivanova života i primjera za kršćane. „Ivanovu veličinu i značenje možemo sažeti u njegovoj autentičnosti, istinitosti i vjerodostojnosti. Ono što je Ivan govorio, govorio je zapravo ono što je vjerovao da je Božja volja, govorio je zato što je vjerovao da Bog hoće da to govori”, istaknuo je propovjednik, ustvrdivši kako je bio svjestan da mu zbog njegova govora glava može pasti. „Ta ga činjenica ipak nije obeshrabrila. Ivan je vjerovao da je pravi život u Božjoj vječnosti. Vjerovao je ono što će Isus nadodati svojim riječima o njegovoj veličini: ‘A ipak i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega’. Ovo nam govori da mjera ljudske veličine ne ovisi o onome što je iza nas, nego o onome ispred nas. Mjera ljudske veličine nije u ruci smrtnika, nego u ruci Vječnog”, poručio je franjevac.

Naglasio je kako sv. Ivan očito nije bio oprezan, jer da je bio ne bi izgubio glavu. „Oprezan biti znači najčešće ne postupiti istinito, vjerodostojno, nego se prilagoditi situaciji. Takvim postupanjem čovjek izbjegava mnoge nevolje. Netko će reći da je bolje ići pognute nego u borbi protiv nepravde i laži u sebi i oko sebe izgubiti glavu. Možda možemo oprezno izbjeći veliku nevolju. No, oprez će nam prije ili kasnije navaliti velika i dugotrajna mučenja samih sebe, mučenja mučnija od mučeničke smrti. Zašto? Zato što se zaplićemo u mrežu laži iz koje ne možemo izići. Zatvaramo oči, žmireći na određene nepravde i neistine u životu, a zatim prestajemo vidjeti ispravno te se počinjemo gušiti u sebičnosti i čuvanju svoje glave i kože”, rekao je mr. Vuleta. Pozvao je vjernike na autentičnost i vjerodostojnost u vlastitu životu u riječima i djelima prema primjeru sv. Ivana Krstitelja.

Pred kraj euharistijskoga slavlja franjevac Norac Kevo čestitao je Povljanima svetkovinu nebeskoga zaštitnika.

Nakon mise uslijedila je svečana procesija ulicama mjesta i po obali u kojoj su mladi župljani nosili kip sv. Ivana Krstitelja.

Svečevim kipom nekoliko je puta blagoslovljen Božji puk koji je pobožno i pjevajući prikladne pjesme sudjelovao u ophodu.

U predvečerje Dana državnosti pozdravljena je i Domovina himnom Lijepa naša.